Jezik i zajedništvo u finskim školama

U primjeru iz učionice koji opisuje Åbo Akademi različiti jezici učenika koriste se kao resursi dok oni istovremeno razvijaju svoje znanje švedskog. Jezici u učenju mogu postojati jedni uz druge. Nastava tako koristi ono što učenici već znaju, umjesto da pažnju posvećuje isključivo jeziku koji tek uče.

Za mladu osobu porijeklom s Balkana koja je nedavno dobila dozvolu za boravak u Finskoj ta razlika može biti važna. Dobiti pravo na ostanak i moći učestvovati na času dva su različita pitanja. Drugo se odnosi i na razumijevanje nastave i na osjećaj pripadnosti razredu. Potreba za uključenošću, naravno, važi i za učenike koji već dugo žive u zemlji.

Kada jezik postane pitanje uključenosti

U članku koji je Åbo Akademi objavio 2020. istraživačica Siv Björklund ističe potrebu za jezički osviještenom nastavom. Polazište je da treba vrednovati jezike svih učenika. Članak opisuje i rizik da se učenici koji ne vladaju jezikom nastave osjećaju isključeno.

Ta perspektiva preusmjerava dio pažnje sa učenikovog znanja jezika na način organizovanja nastave. Pitanje nije samo kako će učenik naučiti jezik nastave nego i kako nastavnik u međuvremenu može dati prostora ostalim učenikovim jezičkim znanjima. U primjeru iz učionice razvija se znanje švedskog; to ne treba tumačiti kao da je švedski jezik nastave u svim finskim školama.

Projekat Listiac opisan je kao rad na razvijanju jezičke osviještenosti kod nastavnika. Članak daje sliku rada na pedagoškom razvoju, ali ne pokazuje koliko je taj način rada danas rasprostranjen u Finskoj niti kakvu podršku nudi određena škola.

Razgovor o vlastitoj nastavi

Za učenika koji koristi više jezika konkretan čas može biti dobro polazište za razgovor s nastavnikom: Šta je bilo razumljivo i kada je jezik nastave postao prepreka? Tako se mogu razlikovati teškoće sa sadržajem predmeta od teškoća s jezikom na kojem se taj sadržaj predstavlja.

Polazeći od razmatranja Siv Björklund, učenik može pitati kako se jezici kojima vlada mogu koristiti za razumijevanje i rad na sadržaju, dok istovremeno razvija znanje jezika nastave. Polazište treba biti to koje jezike učenik zna i želi koristiti – a ne pretpostavke zasnovane na porijeklu.

Ovo su pitanja za razgovor, a ne popis zakonom propisanih prava. Navedeni tekstovi ne opisuju pravila za individualnu jezičku podršku, obim podrške niti način podnošenja zahtjeva za nju. Za informacije o vlastitoj situaciji učenik se treba obratiti školi.

Zajedništvo je također dio zadatka škole

Razgovor o situaciji u školi treba omogućiti da se govori i o nečemu širem od znanja iz pojedinih predmeta. Učenik može spomenuti i ako mu je teško doći do riječi ili osjećati se uključeno u zajednički rad razreda.

Claes Nilholm u objavi na blogu iz 2020. zastupa stav da finsko školstvo treba ocjenjivati na osnovu više od rezultata PISA testiranja. Između ostalog, ističe demokratiju, zajedništvo, zdravlje i inkluziju. Riječ je o razmatranju zadatka škole, a ne o opisu novih mjera podrške.

Učeniku ta perspektiva daje prostor da pita kako škola radi na tome da se onaj ko još uči jezik nastave može uključiti i u društveni život. Iskustva zajedništva i isključenosti relevantna su i kada se razgovor ne odnosi na ocjene ili rezultate testova.

Jezik nakon škole

U kolumni iz 2023. Veera Valta opisuje kako je njeno znanje švedskog postalo dragocjeno u poslovnom životu. Predstavlja i rad organizacije Språkambassadörerna, u kojem se lična iskustva koriste za podsticanje učenja jezika i ukazivanje na mogućnosti obrazovanja na švedskom jeziku u Finskoj.

To otvara prostor za razgovor o tome za šta se znanje jezika može koristiti u budućnosti, a ne samo u sljedećem školskom zadatku. Zainteresovani mogu pitati školu o obrazovnim putevima na švedskom jeziku. Priča koju iznosi Veera Valta ipak je lično iskustvo, a ne dokaz o tome kakve efekte taj rad ima na motivaciju ili rezultate učenika.

Navedeni tekstovi iz 2020. i 2023. zajedno pružaju perspektive o jeziku, učenju i pripadnosti, ali ne i aktuelan pregled podrške u finskim školama. Konkretno pitanje za vlastitu školu ostaje: Kako nastavu i zajednički rad razreda učiniti pristupačnim dok se znanje jezika razvija? Ono što učenik već zna važno je polazište za odgovor.