Kada dom iz djetinjstva postane zajednička odgovornost braće i sestara
Naslijeđeni dom na Balkanu može čuvati zajedničke uspomene, ali i različita očekivanja. Za braću i sestre u Švedskoj razgovor može podjednako biti potreban o vremenu i brizi kao i o novcu – uz prostor za vlastiti odnos djece prema kući.
Redakcija Balkan Magasineta · 17. septembra 2026. · 4 min čitanja
Slušaj tekst
Čitanje · oko 0:00

Ko će preuzeti sljedeći telefonski razgovor o kući? Možda treba organizovati popravku dok u Švedskoj traje radna sedmica, a do sljedećeg putovanja ima još nekoliko mjeseci. Kada odluka o budućnosti kuće djeluje prevelika, takvo svakodnevno pitanje može biti početak: ko je u mogućnosti da pomogne i kakva je podrška potrebna od ostalih?
To ne rješava pitanje treba li kuću zadržati ili prodati. Ali može olakšati razgovor o tome šta odgovornost zaista podrazumijeva, prije nego što se različite želje pretvore u nepopustljive stavove.
Uspomene i mogućnosti su različite stvari
Šta kuća znači i šta joj je potrebno dva su različita pitanja, iako su povezana. Željeti zadržati dom nije isto što i imati vremena za brigu o njemu. Ni potreba da se ograniče vlastiti izdaci ne znači da uspomene imaju manju vrijednost.
Zato treba ostaviti prostor da se izrazi želja, a da se ona odmah ne shvati kao obećanje novca, rada ili budućih boravaka. Jedan brat ili sestra može priželjkivati ljeta u kući, ali teško izdvojiti vrijeme za godišnji odmor. Drugi može imati novca da finansijski doprinese, ali ne i mogućnost da tamo otputuje.
Za onoga ko planira svakodnevni život u Švedskoj ili nekoj drugoj nordijskoj zemlji, udaljenost je praktičan dio odgovornosti. Putovanja treba uklopiti i u raspored i u budžet. Doprinos koji je moguć tokom naredne godine može se razlikovati od onoga što se neko nada da će moći učiniti kasnije. Ta razlika ne mora postati test kome je najviše stalo.
Rad koji se ne vidi na računima
Troškovi kuće jedan su dio odgovornosti. Kontakti, planiranje i praćenje obavljenog posla drugi su dio. Čak i kada braća i sestre ravnopravno dijele troškove, jedna osoba može postati ona koja uvijek prima pozive, traži pomoć i provjerava da li je posao završen.
Zajednički uvid i u troškove i u radno opterećenje može učiniti razgovor pravednijim. Podaci same porodice o održavanju i troškovima bolja su polazna tačka od pretpostavki o tome šta kuća obično zahtijeva. I neizvjesnosti treba učiniti vidljivim prije nego što neko obeća više nego što može ispuniti.
Ako neki rođak pomaže na licu mjesta, u obzir treba uzeti i njegovo vrijeme i mogućnosti. Blizina kuće ne znači automatski i spremnost da se o njoj brine. Rješenje između braće i sestara nije dovršeno ako se zasniva na tuđem radu, a da ta osoba nije imala priliku reći šta misli.
Postoji važna razlika između želje da se pomogne porodici i preuzimanja određenog zadatka. Jasni dogovori mogu ostaviti prostor za oboje – kao i za mogućnost da se ranije preuzeta obaveza mora promijeniti.
Odnos djece prema kući može biti njihov vlastiti
Dom u kojem je roditelj proveo djetinjstvo nije na isti način i dom iz djetinjstva njegovog djeteta. Za dijete koje odrasta u Švedskoj kuća može biti povezana s posjetama i određenim ljudima, a ne sa svakodnevicom koje se roditelj sjeća. Tu razliku ne treba vrednovati kao jaču ili slabiju povezanost.
Djeci se može pružiti prilika da kažu šta im se sviđa kada borave tamo i šta bi im nedostajalo kada kuća više ne bi bila u porodici. Treba im ostaviti slobodu da odgovore otvoreno, čak i kada odgovori ne odgovaraju nadama odraslih.
Slušati djecu, međutim, ne znači prepustiti im odluku. Ona mogu izraziti svoju povezanost, a da ne moraju odlučivati o finansijama odraslih niti obećavati da će sama preuzeti odgovornost u budućnosti.
Odluka nije mjerilo ljubavi
Zadržati dom, prodati ga ili zajednički ga koristiti podrazumijeva različite mogućnosti i zahtjeve. Želja da se dom zadrži mora biti usklađena s odgovornošću koju neko zaista može preuzeti. Zajedničko korištenje mora funkcionisati i kada se planovi za godišnji odmor ili finansijske mogućnosti braće i sestara razlikuju. A svako rješenje mora moći podnijeti promjene životnih okolnosti.
Ako se razgovara o prodaji, razgovor može obuhvatiti i ono što porodica želi sačuvati nezavisno od same zgrade: fotografije, predmete, priče ili kontakt s ljudima koji tamo žive. To ne uklanja tugu zbog napuštanja doma, ali razdvaja budućnost kuće od pitanja vrijednosti uspomena.
Ovo je razmatranje odnosa i odgovornosti, a ne pravni savjet o vlasništvu ili nasljeđivanju. Nijedno rješenje ne mora postati mjerilo međusobne odanosti braće i sestara ili njihove povezanosti s tim mjestom.
Prvi razgovor može završiti time da porodica bolje razumije troškove, radno opterećenje i želje jednih drugih, čak i ako odluka još nije donesena. I to je način da se ono što je zajedničko shvati ozbiljno.
Dela artikeln
Izvori i dodatno čitanje (6)
- Balkan - UNICEF Sverige – unicef.se
- [PDF] Balkan countries and KINSHIP CARE – pride-cz.com
- Påverka EU – så här går det till – kvinnatillkvinna.se
- Gränsöverskridande placering av barn, däribland i fosterhem (familjehem) – e-justice.europa.eu
- [PDF] Stöd för samtal utifrån Karta – Din väg till ett familjehem | Socialstyrelsen – socialstyrelsen.se
- Strategy for Sweden's reform cooperation with Eastern Europe ... – government.se

