Piran pješice – venecijanske uličice i živa tradicija solinarstva

Na mjestu današnjeg Tartinijevog trga u središtu Pirana nekada su bili vezani ribarski brodovi. Lučki bazen zatrpan je krajem 1800-ih godina, a na njegovom mjestu nastao je ovalni trg okružen historijskim zgradama. Venecijanska kuća Benečanka i gradska vijećnica prve su orijentacijske tačke u šetnji, dok se iznad krovova uzdiže crkva svetog Jurja.

Automobil ostaje izvan uskih ulica

Stari dio Pirana zbijena je cjelina gusto poredanih kuća i uskih ulica koje se pružaju između brda i mora. Venecija je ostavila snažan pečat na izgled grada, čija je jezgra zaštićena kao kulturno-historijski spomenik. Sačuvani su i dijelovi srednjovjekovnih gradskih zidina.

Za posjetioce koji dolaze automobilom obilazak obično počinje u jednoj od garaža izvan gradske jezgre. Saobraćaj u centru strogo je ograničen, a ulazak je dopušten, između ostalog, stanarima i vozilima koja obavljaju kratke dostave. Posjetioci mogu ući kako bi iskrcali putnike ili prtljag i zadržati se bez naknade najviše 15 minuta.

Od venecijanskih kuća do pogleda na more

S Tartinijevog trga šetnja se nastavlja kamenim uličicama prema crkvi svetog Jurja. Uz uspon se nižu gusto poredane kuće, a kod crkve na vrhu brda otvara se pogled na grad i Jadransko more.

Zvonik je građen po uzoru na zvonik bazilike svetog Marka u Veneciji. Nakon uspona uz 146 starih drvenih stepenica pred posjetiocima se pruža pogled na zbijene gradske četvrti. Odozgo se jasno vidi kako se gradske uzvisine i krovovi uklapaju u okolno more.

Po povratku među kuće, Trg prvog maja još je jedno mjesto za predah. Izlaskom na obalno šetalište prizor se mijenja: uske uličice ustupaju mjesto otvorenom moru, restoranima uz obalu i stepenicama koje vode ravno u Jadran.

Soline koje su doprinijele bogatstvu grada

Proizvodnja soli doprinijela je ekonomskom razvoju Pirana. Posjeta solinama zato otkriva drugi dio njegove historije, onaj koji se ne vidi na gradskim zgradama.

Sečovlje Salina najveće je obalno močvarno područje u Sloveniji. Park prirode čine dva dijela: Lera, gdje se sol i dalje bere tradicionalnim metodama, i Fontanigge, gdje se nalazi muzej solinarstva. Sačuvana područja solina u Sečovlju i manjem Strunjanu danas su zaštićeni parkovi krajolika.

Solinarstvo se oslanja na znanje staro više od 700 godina, a posao se i dalje obavlja ručno, tradicionalnim alatima. Važnu ulogu ima petola, poseban sloj s mikroorganizmima na dnu bazena za sol. Tu su metodu tokom 1300-ih godina u Piran donijeli solinari s hrvatskog otoka Paga.

Sol se bere ljeti, ali se bazeni održavaju tokom cijele godine. Nekada su se čitave porodice ljeti selile u soline i živjele u kamenim kućama uz bazene sve do posljednje berbe.

Okušajte se u solinarstvu ili krenite trasom stare pruge

U sklopu programa „Budite solinar na jedan dan“ posjetioci na ulazu u park mogu posuditi bicikl i odvesti se do muzeja solinarstva. Program spaja praktičan rad u solani s vođenim obilaskom muzeja, a na kraju svako nosi kući vrećicu soli iz vlastite berbe. Informacije o programu dostupne su na turističkoj stranici destinacije.

Za one koji žele bolje upoznati krajolik, pokraj piranskih solina prolazi biciklistička staza Parenzana. Prati trasu nekadašnje željezničke pruge između grada Trieste u Italiji i Poreča u Hrvatskoj, a ukupno je duga 130 kilometara. Soline tako postaju i dio dužeg putovanja kroz ovaj obalni kraj.

Svakog augusta solinarstvo se vraća u središte grada, na Tartinijev trg. Festival soli prikazuje povratak porodica iz Sečovlja nakon posljednje ljetne berbe. Bazeni izvan grada i trg među venecijanskim kućama tada se povezuju u istu priču: solinari se vraćaju kući.