Kada razmišljate o promjeni imena – koliko je izbor slobodan?

Deset hiljada prijava poslano je za 3 300 poslova koji zahtijevaju relativno niske kvalifikacije. Prijave s muškim imenima koja zvuče švedski dobile su nešto više od 20 posto pozitivnih odgovora. Za prijave s muškim imenima koja zvuče arapski taj udio iznosio je 10 posto. U studiji koju opisuje Kollega ime je postalo linija razdvajanja već pri prvom odgovoru poslodavca.

Iza postotaka stoji situacija koja pitanju promjene imena daje posebnu težinu: nastojanje da vlastite kvalifikacije budu pročitane i procijenjene. Kada ime utiče na odgovor, ono postaje dio uslova za prolazak dalje. Tada se susreću dvije vrste pitanja. Kako želim da se zovem? I koje mi ime daje najbolju priliku da budem prepoznat po onome što znam?

Kada jednake kvalifikacije dobijaju različite odgovore

Više studija o diskriminaciji koristi fiktivne prijave za posao. U studiji koju opisuje IFAU prijavama s identičnim kvalifikacijama nasumično su dodijeljena imena koja su upućivala na različito etničko porijeklo. Na taj način istraživači mogu ispitati kakav značaj ime ima za odgovor poslodavca kada su predstavljene kompetencije iste.

To je jasan način da se učini vidljivom razlika koju je inače teško uočiti u pojedinačnoj prijavi. Osoba koja traži posao dobije odgovor ili on izostane. Istraživači mogu uporediti mnogo takvih ishoda i uočiti obrazac između grupa prijava.

Za osobu koja razmišlja o promjeni imena upravo ta prva prepreka može biti ključna. Želja da pokaže svoje kompetencije susreće se sa spoznajom da ime može uticati na prijem. Tu nastaje napetost između vlastite želje i prilagođavanja tuđim procjenama.

Tržište rada obuhvata različite uslove

Pregled istraživanja koji donosi IFAU pokazuje da se diskriminacija razlikuje među zanimanjima. U studiji sa 7 051 fiktivnom prijavom bila je najraširenija u zanimanjima s mnogo zaposlenih rođenih u Švedskoj. Bila je manja u zanimanjima u kojima je udio rođenih u inostranstvu bio visok. Taj obrazac posebno se odnosio na muškarce s imenima koja zvuče strano.

To daje složeniju sliku sredine u kojoj se imena procjenjuju. Isto pitanje pripadnosti i odnosa prema osobi nailazi na različite uslove zavisno od toga u kojem dijelu tržišta rada osoba traži posao. Značaj imena dolazi do izražaja u odnosu na zanimanje i konkretnu situaciju pri zapošljavanju.

Studija koju predstavlja Stockholms universitet pokazuje dodatne razlike. I muškarci i žene zaduženi za odabir kandidata stavljali su muškarce s imenima koja zvuče strano u nepovoljniji položaj u odnosu na žene s takvim imenima, ali se obrazac pokazivao u različitim kategorijama zanimanja.

Među ženama zaduženim za odabir kandidata to je bilo vidljivo prvenstveno u zanimanjima koja zahtijevaju visoko obrazovanje. Među muškarcima zaduženim za odabir kandidata pokazivalo se u zanimanjima u kojima dominiraju muškarci. Rezultati pokazuju kako ime i spol zajedno dobijaju značaj pri procjeni kandidata.

Za pojedinca zato pitanje postaje šire od toga kako određeno ime zvuči. Ono se tiče i toga ko čita prijavu i za koji se posao ona podnosi. Sloboda predstavljanja vlastitim imenom ostvaruje se u okruženju u kojem se procjene razlikuju.

Između želje i prilagođavanja

Izbor imena je čin koji ima i ličnu i društvenu stranu. Ime može izražavati identitet i porodične veze. Istovremeno ga drugi prihvataju i tumače. Upravo se u susretu tih strana samostalno odlučivanje stavlja na kušnju.

Ako se o promjeni imena razmišlja kako bi prijava za posao bila bolje prihvaćena, odluka dobija posebno značenje. Osoba pokušava uticati na situaciju u kojoj drugi imaju moć da otvore sljedeća vrata. Prilagođavanje može biti aktivan način traženja prostora za djelovanje. Ali sama potreba za prilagođavanjem govori nešto i o uslovima u kojima se bira.

Ovdje se postavlja pitanje na koga pada teret promjene. U studiji koju opisuje IFAU fiktivne prijave imale su identične kvalifikacije i nasumično su im dodijeljena imena koja su upućivala na različito etničko porijeklo. Razlika u odgovorima, dakle, nastaje uprkos jednakovrijednim kvalifikacijama. Kada promjena imena postane mogući odgovor na tu razliku, lična odluka pada na osobu koja traži posao, dok odabir vrši poslodavac.

To samostalno odlučivanje čini složenijim od prava da odlučimo kako želimo da se zovemo. Riječ je i o mogućnosti da vlastitoj želji damo najveću težinu, a da predodžbe poslodavaca ne usmjeravaju odluku.

Dati prostor vlastitoj želji

U članku koji Lovio donosi o prezimenima u braku nalazi se konkretan savjet: neka partneri prvo svako za sebe izraze svoje želje, a zatim ih uporede. Savjet daje prostor volji svake osobe prije nego što se oblikuje zajednička odluka.

Kao ideja, to nudi i polazište za širu napetost koju nosi pitanje imena. Ako prvo razjasnimo šta ime znači nama samima, može nam biti lakše razumjeti koji obziri potom utiču na izbor. Porodične veze, identitet i svakodnevne posljedice mogu imati različitu težinu za različite ljude.

Istraživanja o zapošljavanju dodaju još jedan takav obzir: nejednak odgovor okoline. Ona konkretno pokazuju kako imena mogu uticati na mogućnost dobijanja prvog pozitivnog odgovora od poslodavca. Time pitanje imena postaje i lično pitanje i pitanje uslova na tržištu rada.

Veći prostor za samostalno odlučivanje značio bi da se želja za zadržavanjem ili promjenom imena može više oslanjati na vlastitu volju osobe. Da se ime može nositi ili promijeniti zbog značenja koje ima u vlastitom životu. I da kvalifikacije budu ono što prijavu vodi dalje.