Može li agroturizam spasiti opustjela albanska sela?

Restorani i smještaj na seoskim imanjima otvaraju albanskim poljoprivrednicima nove puteve do kupaca. No iza tih ulaganja stoje sela u kojima nedostaju radnici za berbu, proizvodi se prevoze mazgama, a zahtjeve kvaliteta sve je teže ispuniti.

Redakcija Balkan Magasineta · 2. oktobra 2026. · 5 min čitanja

Slušaj tekst

Čitanje · oko 0:00

0:000:00
Rustična kamena kuća na planinskoj padini u Albaniji.
Foto: Valter Zhara · Pexels · licenca

Kada je kuhar Fundim Gjepali 2019. pokrenuo Agroturizëm Gjepali u blizini grada Shijaka, poslovanje je zasnovao na saradnji s okolnim poljoprivrednicima. Namirnice do restorana putuju manje od deset kilometara. U sklopu imanja nalazi se i osam soba za goste: posjetioci mogu jesti i prenoćiti, a poljoprivrednici svoje proizvode prodavati u neposrednoj blizini.

Upravo u toj povezanosti leži ekonomski potencijal agroturizma. Poljoprivredni proizvodi mogu se plasirati kroz pripremu obroka i posjete imanjima, dok smještaj donosi dodatni prihod. U selu Roshnik na području Berata porodična firma Alpeta na sličan način povezuje vinograd, smještaj za goste i restoran.

Više posjetilaca, veća očekivanja

Broj stranih posjetilaca u Albaniji porastao je sa četiri miliona tokom 2016. na 8,4 miliona samo u periodu januar–oktobar 2023. Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO) opisala je 2024. kako je taj rast povećao potražnju za kvalitetnom lokalnom hranom i pratećim uslugama.

Vlasti su se okrenule agroturizmu i prije tih brojki. Istraživački centar Growth Lab pri Harvardu još je u izvještaju iz 2018. opisao kako je vlada dala prioritet agroturizmu u okviru programa „100+ villages Programme“. Cilj je bio proširiti privredne aktivnosti na selu. Ministarstvo okoliša i turizma počelo je certificirati agroturistička imanja, dok je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja preko svoje razvojne agencije radilo na finansiranju projekata.

Ali restoranu na seoskom imanju nisu dovoljni samo gosti. Potrebne su mu namirnice ujednačenog kvaliteta koje proizvođači mogu isporučiti na vrijeme. Tu se ulaganja u turizam suočavaju s najtežim problemima poljoprivrede.

Berba ne čeka radnike

Maslinar Theodhori Bello vratio se u Albaniju 2021. nakon 27 godina rada u inostranstvu. Ušteđevinu je uložio u maslinjak kod planine Shpirag, u blizini Berata, i uljaru u selu Gjeroven. U reportaži portala Balkan Insight iz januara 2025. opisao je kako mu poslovanje koče i nedostatak radnika i put koji nikako da se izgradi.

Bello je naveo da je teško pronaći radnike ako im ne plati 30 eura dnevno. Za maslinare je vrijeme berbe presudno: prerano ubrane masline daju manje ulja, dok prekasna berba narušava kvalitet. Nedostatak berača zato direktno pogađa proizvod koji treba prodati.

Broj stanovnika Albanije smanjio se sa 2,8 miliona 2011. na 2,4 miliona 2023. Iseljavanje je posebno teško pogodilo sela. Dok mladi traže posao u gradovima ili inostranstvu, stariji ostaju da obrađuju imanja na kojima je često potrebno mnogo ručnog rada.

I putevi ograničavaju mogućnosti poljoprivrednih imanja. U istoj reportaži zabilježeno je svjedočenje iz sela Molishte: maslinar Ysteak Molitaj govori o prevozu mazgama. Druga mogućnost bila je platiti prevoz terenskim vozilom koje bi masline moglo odvesti do uljare.

Ti problemi odražavaju se i na širu ekonomsku sliku. Prema procjeni Svjetske banke koju je FAO prenio 2024, proizvodnja u albanskim gradovima bila je oko jedanaest puta veća nego na selu, iako je broj gradskih stanovnika bio tek 1,3 puta veći od broja stanovnika ruralnih područja. Kao jedan od razloga navedena je loša infrastruktura.

Podrška koja počinje na njivi

Kako bi ojačao vezu između poljoprivrede i turizma, FAO je 2022. pokrenuo projekat SFS-MED, koji finansira Italija. Porodične firme prošle su obuku koja je, između ostalog, obuhvatala smanjenje potrošnje vode i upotrebe pesticida, ekološko kompostiranje i navodnjavanje kap po kap.

Za porodicu Lile, koja vodi poljoprivredno imanje i restoran u blizini termalnih kupališta Bënja u nacionalnom parku Vjosa, ta podrška dobila je konkretan oblik. Prema prikazu FAO-a iz 2024, lokalna organizacija uključena u projekat pomogla je porodici da dobije staklenik za cjelogodišnji uzgoj povrća. Porodica uz smještaj i hranu nudi vino, rakiju i voćnu zimnicu gliko.

Staklenik može proširiti izbor vlastitih namirnica. Istovremeno, FAO je upozorio da lokalno uzgojeni proizvodi često teško zadovoljavaju tržišne zahtjeve u pogledu sigurnosti i kvaliteta, uprkos tome što poljoprivredne firme modernizuju metode rada.

S rastom dolaze i zahtjevi kvaliteta

Iste teškoće bile su prisutne i u izvještavanju portala Balkan Insight u februaru 2026. Albanija je u okviru procesa pristupanja Evropskoj uniji započela pregovore o poljoprivrednim standardima, a premijer Edi Rama pokrenuo je inicijativu „EuroAgro Albania 2025–2030“ kako bi poljoprivrednicima olakšao put prema evropskom tržištu.

Prema navodima portala, tokom 2025. na evropskim granicama otkriveni su ostaci zabranjenih pesticida u više od 20 pošiljki albanskih proizvoda. Nedovoljna državna podrška i visoki zahtjevi kvaliteta dodatno su otežavali izvoz poljoprivrednicima. U agroturizmu pitanje kvaliteta zadire u samu srž ponude: lokalnu hranu zbog koje posjetioci dolaze.

Bello, čije se imanje nalazi izvan Berata, već je pokazao spremnost da ulaže. Ušteđevinu iz godina provedenih u inostranstvu pretvorio je u maslinjak i uljaru, ali put koji bi mu olakšao rad još nije bio uređen kada je razgovarao za Balkan Insight. „Vratio sam se kući i uložio novac vjerujući da će vlada prije ili kasnije uspjeti asfaltirati put“, rekao je za portal. „To obećavaju godinama.“

Dela artikeln

Čitaj na švedskom →

Izvori i dodatno čitanje (7)