Ćejf – kafa za koju se ne gleda na sat

U svom kafiću u Mostaru vlasnik Jaz kašičicom dodaje nekoliko kapi vode preko kafe u maloj bakrenoj džezvi. Pažljivo potiskuje mljevenu kafu s površine dok se ne stvori kremasta pjena. Najprije malo pjene prenese u šoljicu, a zatim sipa kafu. Tako postupak opisuje Cameron Hewitt u svom putopisnom tekstu na blogu Rick Steves Europe.

Sve su to sitni koraci umjesto kojih bi bio dovoljan jedan da je cilj samo nasuti napitak u šoljicu. Ali ovdje se pažnja posvećuje nečemu drugom: pripremi, okusu i samom trenutku u kojem će se kafa piti.

Uživanje ne traži opravdanje

Bosanski pojam ćejf obuhvata želju, ugodu i svjesno uživanje u trenutku. Nešto radimo zato što želimo i zato što nam prija. Možemo biti u društvu ili sami. Kafa je jedan od najjasnijih izraza tog osjećaja.

U svjedočenju Senide Husić, zabilježenom u projektu usmene historije Bowling Green Bosnia Oral History Project, ispijanje kafe opisano je kao vrijeme za porodicu i prijatelje, čije značenje daleko nadilazi sam napitak. U projektu se navodi da ispijanje kafe često traje sat ili duže.

Taj sat mijenja ulogu kafe. Šoljica više nije samo sredstvo da izdržimo do sljedećeg zadatka, nego razlog da zastanemo. Može se razgovarati o nekom problemu, o onome što se dogodilo ili bez posebne teme i potrebe da se išta riješi. I kada kafu pijemo sami, tom trenutku možemo svjesno posvetiti jednaku pažnju.

U tome je otpor ćejfa vremenskom pritisku: uživanje ne mora najprije dokazati da ćemo poslije njega biti efikasniji.

Različita lica iste pauze

Dugo sjedenje uz kafu raširena je društvena navika na zapadnom Balkanu. Časopis The Region piše da su odlasci u kafić na sat ili nekoliko sati uobičajeni, za razliku od mnogih zapadnih zemalja, gdje se kafa kupuje usput, na putu do posla, škole ili treninga.

Papirna čaša omogućava da pijemo kafu dok smo u pokretu. Bosanski način posluživanja, naprotiv, traži da se napravi mjesta: za džezvu, malu posudu za kuhanje kafe, šoljicu i čašu vode, često zajedno na bakrenom poslužavniku. U prvom slučaju kafa prati dnevni ritam. U drugom dan zastaje zbog kafe.

Ipak, ta pauza nema svuda u regiji isti okus. Tradicionalna domaća kafa priprema se u bosanskim, srpskim i crnogorskim domovima. Na hrvatskoj jadranskoj obali osjeti se utjecaj italijanske kulture espressa, dok je Slovenija razvila živu scenu 'specialty' kafe, a Sjeverna Makedonija spaja osmanske utjecaje sa savremenim konceptima kafića. Bosanski ritual posebno jasno pokazuje koliko je važno ne žuriti.

I ruke prate ritam kafe

Pri pripremi bosanske kafe prvo se prokuha voda. Prema jednom postupku, njome se zatim prelije kafa u džezvi, koja se vraća na šporet dok se ne podigne gusta pjena. Džezva se sklanja prije nego što pjena prekipi. To je razlika u odnosu na turski način pripreme, pri kojem se kafa, voda i, po želji, šećer od početka zagrijavaju zajedno. Uz bosansku kafu šećer se poslužuje odvojeno.

I samo ispijanje sastoji se od malih izbora. Najprije gutljaj vode da se nepce osvježi. Zatim kafa iz fildžana, male porculanske šoljice bez drške, koja se pažljivo drži prstima. Ruke tako imaju drugačiji zadatak nego kada u hodu obuhvate čašu kafe.

Ko želi slatkoću, može umočiti kocku šećera, odgristi komadić pa popiti gutljaj. Ili držati kocku među zubima i kroz nju piti kafu. Slatkoća tako postaje dio samog rituala, a ne samo nešto što se već otopilo u napitku.

Kafa se ne filtrira. Talog treba da se spusti na dno i ostane netaknut, pa čekanje ima i praktičnu svrhu. Miješanjem i žurbom pokvarilo bi se upravo ono u čemu želimo uživati pri sljedećem gutljaju.

Vrijeme za drugoga

Prilikom posluživanja, sve to zaokružuje jednostavan gest: prvo se sipa osobi pored sebe. Tako dio vremena uz kafu posvećujemo upravo onome s kim smo i sjeli da bismo bili zajedno.