Damir Imamović u sevdah unosi priču o queer ljubavi

Tokom pandemije muzičar Damir Imamović iščekivao je nova poglavlja romana pisca Aleksandera Hemona. Obojica su iz Sarajeva, a razgovori o knjizi koju je Hemon pisao prerasli su u saradnju: pisac je slao tekstove, muzičar pjesme. Iz te razmjene nastao je album The World and All That It Holds, objavljen 2023. godine pod istim naslovom kao i roman.

U romanu se, u rovovima Prvog svjetskog rata, susreću dvojica Sarajlija, sefardski Jevrej i musliman. Zaljubljuju se jedan u drugog. Pišući pjesmu „Osmane“ za njihovu priču, Imamović je želio tu ljubav iskazati nedvosmisleno.

U intervjuu za muzički časopis KLOF Mag 2023. godine objasnio je da se queer teme u tradicionalnoj muzici često ublažavaju. Zato je za ovu priču napisao i novi tekst i novu melodiju.

– Umoran sam od toga da se ljudi pretvaraju da ne znamo o čemu govorimo, rekao je za KLOF Mag.

Naslijeđe koje se nadograđuje

Sevdah, poznat i kao sevdalinka, bosanska je muzička tradicija čiji korijeni sežu u osmansko doba. Ljubavna bol zauzima središnje mjesto, ali pjesme govore i o porodicama, pobunama i životu u pograničnim krajevima. To je usmeno pripovijedanje kroz muziku, na slavenskim jezicima.

I predodžbe o tome kako ta muzika treba zvučati mogu biti krute. U portretu objavljenom u muzičkom časopisu The Attic opisuje se insistiranje tradicionalista na pjevanju uz saz, žičani instrument dugog vrata iz porodice lutnji. Imamović u istom intervjuu ističe da se žanr već mijenjao iz generacije u generaciju: pjesme su postajale kraće i približavale se pop formatu, a električni bas uveden je još 1960-ih.

Njegov vlastiti put prema tradiciji ipak je počeo otporom.

Punk umjesto porodične muzike

Damir Imamović rođen je u Sarajevu 1978. godine. Njegov djed Zaim Imamović bio je čuveni pjevač sevdaha. Otac Nedžad bio je basista, pjevač, producent i autor pjesama, a svirao je u Narodnom orkestru Radio Sarajeva. Damir je kao dijete išao s njim na nastupe i upoznavao starije muzičare.

Ali u tinejdžerskim godinama birao je punk i rock. Tokom opsade Sarajeva stariji brat pokazao mu je prve akorde na gitari. Tako je i sam počeo svirati, ali nije želio krenuti muzičkim putem djeda i oca.

Preokret je došao nakon studija filozofije, dok je radio u lokalnoj izdavačkoj kući. Godine 2004. s Farah Tahirbegović sarađivao je na knjizi o svom djedu. Taj posao uveo ga je i u sevdah i u profesionalni muzički svijet.

Radeći na djedovim pjesmama, otkrivao je ljepotu i sadržaj te muzike – i shvatio da i sam želi biti dio nje.

Znanje kao temelj novih izraza

Imamović je 2006. osnovao trio s violinom i kontrabasom. Godine 2012. uslijedila je grupa Sevdah Takht, s Ivanom Mihajlovićem na električnom basu i perkusionistom Nenadom Kovačićem. Violinistica Ivana Đurić pridružila im se 2015.

Istovremeno se sve dublje bavio historijom te muzike. Od 2013. vodi obrazovni program SevdahLab. Knjigu Sevdah objavio je na bosanskom 2016, a u engleskom prevodu izašla je 2017. godine. U njoj povezuje muzički, poetski, kulturni i historijski razvoj žanra.

Međunarodno priznanje raslo je s albumom Singer of Tales iz 2020. godine, snimljenim u Berlinu u produkciji Joea Boyda i Andree Goertler. Naredne godine na dodjeli nagrada muzičkog časopisa Songlines proglašen je najboljim evropskim izvođačem.

U intervjuu za The Guardian 2021. Imamović je sebe opisao kao pjevača koji prenosi usmene priče, uz muziku namijenjenu publici koja sjedi i sluša. Tokom rada na albumu, producenti su mu postavljali pitanja koja su ga navodila da preciznije obrazloži svoje izbore: zašto baš taj ritam, ta melodija i šta njima želi izraziti?

Vlastiti zvuk, vlastite priče

Na albumu The World and All That It Holds novi izraz dobio je i drugačiji instrumentalni oblik. Tokom pandemije Imamović je od prijatelja dobio iranski tar. Za KLOF Mag rekao je da ga je osvojio njegov zvuk i da je u njemu pronašao više mogućnosti nego u sazu. Na albumu uglavnom naizmjenično svira tar i turski instrument tambur, uz violinu, bas i udaraljke.

Album spaja tradicionalne pjesme s njegovim vlastitim pjesmama. Priča iz romana postavila mu je konkretne zadatke, dok je muzika istovremeno bila bliska onome što je i sam želio stvarati.

I dalje je važno kojim pričama odlučuje dati prostor. Imamović je za pjevačicu Amiru Medunjanin napisao „Pjevat ćemo šta nam srce zna“. U oktobru 2025. informativni portal Serbian Times izvijestio je da su mu se javljali i izvođači turbo-folka i trapa. No, objasnio je da ne može pisati za ljude čiji se tekstovi vrte isključivo oko zarade, droge i automobila.

U pjesmi „Osmane“ zadatak je bio drugačiji i vrlo precizan: Pintu, liku iz romana, trebala je pjesma za pokojnog ljubavnika. Imamović je, kako je objasnio za KLOF Mag, želio napisati posmrtni marš u kojem je ljubav jasno iskazana. Zato je Pinto dobio vlastite riječi i novu melodiju uz koju može tugovati.