Episkop Makarije Drăgoi – most između domovine i života na sjeveru Evrope

Episkop Makarije Drăgoi – most između domovine i života na sjeveru Evrope

Rumunski pravoslavni episkop Makarije Drăgoi očekuje se u posjeti Uppsali u subotu, 31. oktobra. Gotovo dvije decenije posvećen je jačanju zajedništva među Rumunima u Skandinaviji. Njegov životni put, od malog mjesta u Transilvaniji do pravoslavnih parohija na sjeveru Evrope, istovremeno je priča o vjeri, iseljeništvu i važnosti očuvanja vlastitih korijena.

Od Transilvanije do sjevera Evrope

U jednom malom mjestu na sjeveru Rumunije započeo je životni put koji će Makarija Drăgoija odvesti u Švedsku i dovesti ga na čelo crkvene eparhije koja obuhvata veliki dio sjeverne Evrope.

Rođen je 9. maja 1977. godine u mjestu Căianu Mic, u Transilvaniji, a odrastao je u Spermezeuu. Na krštenju je dobio ime Marius Dan.

Još kao mladić odlučio se za teološko obrazovanje. Nakon školovanja u Suceavi nastavio je studije na Univerzitetu Babeș-Bolyai u Cluj-Napoci, gdje je kasnije stekao doktorate iz teologije i historije.

Svoje obrazovanje dodatno je usavršavao na univerzitetima u Leedsu i Durhamu u Velikoj Britaniji.

Godinama je sarađivao s mitropolitom Bartolomeuom Ananijom, istaknutim predstavnikom Rumunske pravoslavne crkve, piscem i kulturnim djelatnikom.

Godine 2003. stupio je u monaštvo i uzeo ime Makarije.

Pet godina kasnije pred njim se našao zadatak koji će njegov život usmjeriti prema dalekom sjeveru Evrope.

Historijski dan u Stockholmu

Šestog jula 2008. godine Makarije Drăgoi ustoličen je kao prvi episkop novoosnovane Rumunske pravoslavne eparhije za sjevernu Evropu.

Svečanost je održana u srpskoj pravoslavnoj katedrali Svetog Save u Stockholmu.

Bio je to važan trenutak za rumunsku pravoslavnu zajednicu u Skandinaviji, ali i simbol povezanosti različitih pravoslavnih tradicija.

Kada je Makarije preuzeo dužnost, u Švedskoj su postojale tri jasno organizovane rumunske pravoslavne parohijske zajednice – u Stockholmu, Göteborgu i Malmöu.

Tokom narednih petnaest godina crkveni život se znatno razvio. Na petnaestu godišnjicu eparhije, 2023. godine, njena djelatnost obuhvatala je više od 60 parohija i drugih crkvenih zajednica širom nordijskog područja.

Ono što je nekada predstavljalo relativno malu mrežu zajednica postepeno je preraslo u razvijeno crkveno prisustvo u nekoliko država.

Misija u kojoj su udaljenosti velike

Voditi crkvenu eparhiju na sjeveru Evrope znači suočavati se s posebnim izazovima.

Udaljenosti između parohija često su ogromne. Rumunske porodice žive širom Švedske, Norveške i Danske, ponekad stotinama kilometara od najbliže pravoslavne crkve u kojoj se bogosluženje održava na njihovom maternjem jeziku.

Zbog toga Makarijeva služba podrazumijeva brojna putovanja i susrete s vjernicima u različitim dijelovima Skandinavije.

Njegovo pastirsko djelovanje doprlo je i daleko izvan velikih gradova, sve do Farskih Ostrva, Grenlanda i Svalbarda.

Za mnoge ljude koje susreće crkva nije samo mjesto molitve.

Ona je i prostor u kojem se ponovo čuje jezik djetinjstva, njeguju običaji i susreću porodice koje dijele iskustvo stvaranja novog života daleko od zemlje iz koje potiču.

Djeca koja odrastaju između dvije kulture

Važan dio Makarijevog djelovanja posvećen je djeci, mladima i porodicama.

Kroz omladinske susrete, kampove i parohijske aktivnosti Rumunska pravoslavna crkva nastoji novim generacijama približiti njihovo kulturno i duhovno naslijeđe.

Za djecu koja su rođena ili odrastaju u Švedskoj, a čiji roditelji dolaze iz Rumunije, takvi susreti mogu imati posebno značenje.

Oni pohađaju švedske škole, sa svojim prijateljima razgovaraju na švedskom jeziku i svoju budućnost grade ovdje. Istovremeno, u svojim porodicama nose naslijeđe druge zemlje, drugačije običaje i često još jedan maternji jezik.

To je iskustvo koje dobro poznaju i mnoge porodice porijeklom s Balkana.

Kako sačuvati vlastiti identitet, a istovremeno postati dio novog društva? Kako prenijeti tradiciju na djecu koja odrastaju u drugačijem kulturnom okruženju?

Za mnoge porodice odgovor je u tome da oba svijeta dobiju svoje mjesto.

Osjećati se kod kuće u Švedskoj ne znači nužno izgubiti povezanost sa zemljom svojih roditelja.

Više od vjerske službe

Makarijevo djelovanje obuhvata i socijalni i humanitarni rad.

Kroz aktivnosti crkvenih zajednica organizovana je pomoć porodicama u teškim materijalnim prilikama, djeci, bolesnima i drugim ljudima kojima je potrebna podrška.

Za osobe koje žive daleko od rodbine i prijatelja iz domovine, takva zajednica može imati posebno značenje.

Posjeta, razgovor na maternjem jeziku ili jednostavna mogućnost da se sretnu ljudi sa sličnim životnim iskustvima mogu donijeti osjećaj sigurnosti i pripadnosti.

To je strana crkvenog života koja se rjeđe vidi na svečanim fotografijama s bogosluženja i velikih crkvenih praznika, ali koja ima važnu ulogu u svakodnevici mnogih porodica.

Pravoslavna tradicija kao dio švedskog društva

Razvoj Rumunske pravoslavne crkve u Skandinaviji dio je šire priče o migracijama i kulturnoj raznolikosti.

Tokom proteklih decenija u Švedskoj su novi dom pronašli ljudi iz Rumunije, Srbije, Grčke i drugih zemalja s pravoslavnom tradicijom.

Sa sobom su donijeli jezik, porodične običaje, vjerske praznike i kulturno naslijeđe.

Danas su te zajednice dio vjerskog i kulturnog života Švedske.

Istovremeno, pravoslavne crkve povezuju historijske veze koje su nastajale mnogo prije savremenih migracija.

Činjenica da je Makarije Drăgoi ustoličen upravo u srpskoj pravoslavnoj katedrali u Stockholmu jedan je od primjera tih odnosa.

Različiti jezici i nacionalne tradicije susreću se unutar šireg zajedničkog duhovnog naslijeđa.

Život između domovine i sjevera Evrope

Kada episkop Makarije Drăgoi ove subote, 31. oktobra, bude boravio u Uppsali, iza njega će biti više od osamnaest godina službe na čelu Rumunske pravoslavne eparhije za sjevernu Evropu.

Tokom tog vremena nastajale su nove parohije, rađale su se i odrastale generacije djece u Švedskoj, a rumunska zajednica nastavila se razvijati kao dio skandinavskog društva.

Njegov životni put govori o ličnom duhovnom pozivu, ali i o stvarnosti koju danas dijele mnogi ljudi u nordijskim zemljama.

Odlazak iz domovine ne znači nužno i napuštanje vlastite prošlosti.

Naprotiv, udaljenost ponekad učini jezik, običaje, vjeru i porodične veze još dragocjenijim.

Upravo tu priča o episkopu Makariju Drăgoiju dobija svoje šire značenje – u susretu između života koji su ljudi ostavili iza sebe i novog života koji stvaraju.

Između domovine i sjevera Evrope. Između generacija, jezika i tradicija.

Jer korijeni ne moraju nestati samo zato što nas život odvede daleko od mjesta na kojem smo rođeni.