Esma Redžepova, pjevačica i učiteljica iz Skoplja

Novac osvojen na takmičenju talenata Radio Skopje sakrila je u donje rublje. Esma Redžepova takmičila se a da to nikome kod kuće nije rekla. Kada je njena majka nekoliko dana kasnije pripremala kupku za djecu, tajna je otkrivena. Pobjeda je označila početak pregovora o tome kakav će život kćerki biti dopušteno da vodi.

U intervjuu koji je prenijela organizacija Rozvitok, Redžepova je govorila o obećanju koje je dala ocu: ako postane pjevačica, pjevat će na radiju, nikada u restoranima ili barovima. Roditelji su umjetnički život povezivali sa sredinama koje su smatrali neprikladnim za mladu djevojku.

Muzičar i kompozitor Stevo Teodosievski čuo ju je i želio da se pridruži njegovom ansamblu. Na kraju je uspio uvjeriti porodicu. Prema istom portretu, otputovala je s malim koferom, jednom haljinom i jednim plesnim kostimom.

Iz školske klupe na radio

Redžepova je rođena u Skoplju 8. augusta 1943. i odrasla je kao jedno od šestero djece. Novca je bilo malo. Dostavljala je mlijeko, čistila stanove i čuvala pse. Roditelji su obrazovanje vidjeli kao put iz siromaštva i pobrinuli su se da sva djeca idu u školu.

U portretu koji je objavio Phralipen opisan je i rasizam s kojim se tamo susretala: školski drugovi koristili su njeno romsko porijeklo kao uvredu i niko nije želio sjediti pored nje. S devet godina pridružila se školskom folklornom i muzičkom ansamblu. Nekoliko godina kasnije nastup na Radio Skopje donio joj je publiku daleko izvan škole.

Teodosievski je postao njen mentor, muzički saradnik, a kasnije i suprug. Vjenčali su se 1968. Saradnja i brak izazvali su kritike jer on nije bio Rom. Redžepova je istovremeno otvoreno isticala svoj romski identitet tokom karijere obilježene i uspjesima i predrasudama.

Umjetnica koja je sama oblikovala svoje nastupe

Teodosievski je planirao karijeru s jasnim usmjerenjem: koncerti te snimanja za radio i televiziju. Bio je to način da joj stvori prostor kao koncertnoj umjetnici, izvan restorana i svadbi na kojima su radili mnogi romski muzičari.

U studiji dostupnoj na internetskoj stranici Center for Folklore Studies pri Ohio State University prenesen je opis koji je Redžepova dala o tome kako ju je Teodosievski naučio da razumije muziku. Studija istovremeno ističe njeno vlastito stvaralaštvo. Komponovala je mnoge pjesme i osmišljavala koreografije za svoje nastupe.

Na pozornici je spajala snažan, dobro kontrolisan glas s upečatljivom odjećom i turbanima. Repertoar je obuhvatao stotine pjesama i povezivao romsku i makedonsku tradiciju s popom i elektronskim izrazom. Među njenim najpoznatijim pjesmama je ”Chaje Shukarije”.

Međunarodno priznanje jasno je potvrđeno 1976. Na festivalu romske muzike u Indiji slavljena je kao kraljica romske pjesme, naziv koji ju je potom pratio kroz život.

Briga o djeci i nastava muzike

Uporedo s turnejama, Redžepova i Teodosievski brinuli su o djeci i pružali mladima muzičko obrazovanje. Rozvitok opisuje kako su pomagali dječacima koji su bili gladni i zanemareni i učili ih da nastupaju. Djeca su živjela kod ovog para tokom perioda koji je trajao više decenija.

Rad s narednom generacijom Redžepova je nastavila i u profesionalnom životu kroz blisku saradnju s mladim umjetnicima širom Balkana.

Zalagala se i za prava Romkinja. Više od pet decenija zadržala je svoje mjesto na pozornici.

Na Euroviziju nakon dugog umjetničkog života

Godine 2013. Redžepova je predstavljala Makedoniju na Eurovision Song Contest u Švedskoj zajedno s Vlatkom Lozanoskim. Izveli su ”Pred da se razdeni” i zauzeli četrnaesto mjesto u drugom polufinalu. Nastup je bio još jedna međunarodna prilika za umjetnicu koja je počela pjevati još 1950-ih godina.

Esma Redžepova preminula je u Skoplju 11. decembra 2016. nakon kratke bolesti, u dobi od 73 godine. Tokom njenih posljednjih godina snimci su dobijali nove oblike: ”Ciganka” je objavljena u nekoliko remiks verzija 2011. Godine 2015. jedna od njenih najpoznatijih pjesama ponovo je objavljena u novom snimku, ”Caje Sukarije (Remake)”.