Ekološki aktivisti iz Jadra odolijevaju litijumskim ambicijama EU

Planirani rudnik litijuma kod Loznice u zapadnoj Srbiji zahvatio bi područje sedamnaest sela, navodi lokalna aktivistička grupa Ne Damo Jadar. Pet sela nalazi se u blizini predviđene zone odlagališta. Za stanovnike doline Jadra zato je u pitanju i zemljište koje bi rudnik zauzeo i ono što bi se moglo dogoditi s vodom tokom iskopavanja i prerade rude.

Projekat vodi Rio Sava, firma u vlasništvu rudarske grupacije Rio Tinto, i on trenutno miruje. Rio Tinto na stranici projekta navodi da Jadar prelazi u fazu održavanja i očuvanja imovine. Kao razlog ističe disciplinu u ulaganju kapitala na nivou grupacije i davanje prednosti investicijama koje mogu donijeti rezultate u kraćem roku. Istovremeno, kompanija želi sačuvati mogućnost budućeg razvoja projekta.

Protesti natjerali vladu na povlačenje

Otpor je okupio lokalno stanovništvo, ekološke organizacije i naučnike. Peticija protiv projekta prikupila je više od 130 000 potpisa, a Srpska akademija nauka i umetnosti usprotivila se njegovom odobravanju. Zabrinutost se, između ostalog, odnosi na zagađenje vazduha i vode, gubitak biodiverziteta i zauzimanje poljoprivrednog zemljišta za rudarsku infrastrukturu.

Zahtjev da se eksploatacija zaustavi stigao je i do parlamenta. U oktobru 2024. raspravljalo se o prijedlogu zakona koji je podnijelo 86 opozicionih poslanika, a kojim bi se zabranilo istraživanje, iskopavanje i prerada rude litijuma i borata. Borba se tako vodi i na demonstracijama i kroz pokušaje da se promijene pravni uslovi za otvaranje rudnika.

EU vidi baterije, sela zemlju i vodu

Evropska komisija uvrstila je Jadar na listu strateških projekata za sirovine izvan EU. Litijum-karbonat namijenjen je baterijama za električne automobile i skladištenju energije. Planirana proizvodnja iznosi oko 58 000 tona godišnje, uz procijenjeni radni vijek rudnika od 40 godina.

Nasuprot tim dugoročnim industrijskim koristima stoji strah lokalnih zajednica za vlastitu egzistenciju. Plan obuhvata podzemni rudnik, postrojenje za hemijsku preradu i upravljanje otpadom. Jedno od ključnih spornih pitanja postalo je kako zajedno procijeniti uticaj svih tih dijelova projekta.

Kritike zbog obuhvata procjene uticaja na životnu sredinu

Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI), organizacija za zaštitu životne sredine, kritikovao je u oktobru 2024. zahtjev kompanije Rio Tinto za određivanje obima studije o procjeni uticaja na životnu sredinu. Prema navodima organizacije, zahtjev je obuhvatio samo rudarske radove, izostavljajući preradu rude i upravljanje otpadom i rudom s niskim sadržajem korisnih minerala.

RERI upozorava da takva podjela može prikriti ukupan uticaj projekta na životnu sredinu. Organizacija podsjeća da je srpski zavod za zaštitu životne sredine ranije zahtijevao da jedna studija obuhvati sve faze eksploatacije i prerade.

RERI smatra i da je cilj podjele smanjenje investicionih troškova i brže dobijanje dozvola.

Organizacija je ukazala i na nedostatke u dokumentaciji o hemikalijama, prečišćavanju otpadnih voda, vodosnabdijevanju iz rijeke Drine i odlaganju mulja. Otpor se tako, osim načelnog protivljenja rudniku, usmjerava i na provjeru onoga o čemu nadležni organi zapravo treba da odlučuju.

Otpad i rizik od poplava

Zabrinutost pojačava to što je dolina podložna bujičnim poplavama. Godine 2014. poplavljen je napušteni rudnik antimona Stolice u istoj regiji, što je dovelo do izlivanja otrovnog otpada.

Rio Tinto navodi da će rizik ograničiti pretvaranjem tečnog otpada u suhe pogače. Kompanija planira suho odlaganje jalovine bez jalovišne brane, kao i sistem u kojem bi oko 70 posto sirove vode dolazilo iz recikliranih izvora ili prečišćene rudničke vode.

Kompanija odbacuje kritike i tvrdi da je negativna slika o projektu posljedica dezinformacija. Poziva se na opsežne stručne studije, a u Loznici i Brezjaku otvorila je informativne centre za dijalog s javnošću.

Projekat miruje, kompanija ostaje

U augustu 2025. Blewitt govori o radu na studiji o procjeni uticaja na životnu sredinu i preostalim dozvolama. Početak gradnje tada se, u idealnim uslovima, očekivao tek za nekoliko godina. Odluka kompanije o prelasku u fazu održavanja i očuvanja imovine znači da je njen neposredni prioritet sada upravljanje projektom i čuvanje mogućnosti za budući razvoj.

Rio Tinto i dalje posjeduje zemljište i imovinu oko Loznice, o kojima će, kako navodi, nastaviti da brine dok projekat miruje. Upravo na tom području nalaze se sela koja Ne Damo Jadar navodi kao pogođena planovima za rudnik. Dok gradnja stoji, kompanija, dakle, zadržava zemljište za mogući budući rudnik — isto ono zemljište koje je u središtu lokalnog otpora.