Od polukruga do stadiona – dva života klapske pjesme

Na pozornici klapskog festivala u Omišu prvi tenor stoji na krajnjoj lijevoj strani polukruga. Pravila određuju broj pjevača i pjesama, a nastup mora biti a cappella: bez instrumenata, samo glasovi. Tako sam festival opisuje okvire dalmatinskog višeglasnog pjevanja koje je pretvorio u takmičarsku umjetnost.

Klape ovdje ocjenjuje stručni žiri. Pred publikom se pokazuje koliko je umjetničko vodstvo postiglo radom na aranžmanima i zvuku. Daleko je to od spontanog pjevanja među prijateljima nakon radnog dana – ali i od velikih pop-koncerata koji danas također nose klapsko ime.

Kad je pjesma među prijateljima dobila pozornicu

Riječ klapa označava grupu bliskih prijatelja. Ovaj oblik pjevanja nastao je sredinom 1800-ih u malim dalmatinskim primorskim gradovima i na otocima. Muškarci su se okupljali u konobama, na ulicama ili uz more i zajedno pjevali.

Pjevačko umijeće počivalo je na međusobnom usklađivanju glasova. Klasičnu mušku klapu obično čine četiri do osam pjevača. Tenor vodi melodiju u višem registru, a bariton i bas daju harmoniji punoću i dubinu. Pjevači se pri intoniranju oslanjaju na sluh i zajedničko iskustvo, bez početnog tona odsviranog na instrumentu.

Najčešće se čuju tri ili četiri dionice, isprepletene u gustu harmonijsku cjelinu. One prate zajednički muzički tok, umjesto da se razvijaju kao samostalne melodije. Bez instrumentalne pratnje sve je na pjevačima: moraju održati visinu tona, ravnotežu glasova i sklad.

Osnivanjem festivala u Omišu 1967. to je umijeće dobilo stalnu pozornicu. Uz neformalna prijateljska društva pojavili su se organizirani ansambli sa stručno obrazovanim muzičkim vodstvom. Muzički ukus, aranžersko i kompozitorsko umijeće onih koji su ih vodili oblikovali su izraz pojedinih klapa.

Klapsko pjevanje upisano je 5. decembra 2012. na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Priznanje je dobila živa pjevačka tradicija u čijem su središtu njeni izvođači. Klape su dotad već zakoračile na znatno veće pozornice.

Cambi je na Poljud doveo i instrumente

Klapa Cambi pokazuje koliko festivalski svijet i pop-scena mogu biti bliski. Ima ukupno pet apsolutnih pobjeda u Omišu, među njima i one iz 2008. i 2009. Istovremeno, Cambi je postao jedna od klapa koje su predvodile modernizaciju klapskog pjevanja.

Krajem 1990-ih tadašnji muzički voditelj Rajmir Kraljević usmjerio je klapu prema instrumentalnoj pratnji i većim koncertnim dvoranama. Članovi u razgovoru za list Slobodna Dalmacija kažu da im je prva pjesma na tom putu djelovala strano upravo zato što je zahtijevala instrumente. Kraljević je vjerovao u tu ideju. Klapa je snimila pjesmu i osvojila tri nagrade u Šibeniku.

Uslijedila je još modernija pjesma i jasnije opredjeljenje: klapa će pjevati uz instrumente u velikim dvoranama. Važnu ulogu u toj promjeni imale su obrade pjesama pop-muzičara Gibonnija, među njima i „Lipa moja“. Poznate pop-melodije dobile su klapsko višeglasno ruho.

Cambi je 28. augusta 2011. kao prva klapa održao samostalni koncert na stadionu Poljud u Splitu. Prema pisanju Slobodne Dalmacije, klapa je napunila stadion koncertom „Ne damo te pismo naša“, kojim je obilježila 25 godina postojanja. Put od male pjevačke grupe do stadionske publike dobio je sasvim konkretan oblik.

Taj je razvoj bio dio šireg modernog klapskog pokreta koji se oblikovao početkom 1990-ih. Instrumenti, novi repertoari i novi produkcijski postupci mijenjali su i zvuk i način predstavljanja klapa. Ženske i mješovite grupe istovremeno su proširivale krug izvođača u kojem su prvobitno prevladavali muškarci.

Omiš i dalje stvara novo

Ni festivalsko pjevanje bez instrumenata nije prestalo da se mijenja. Na 60. festivalu u Omišu 2026. Dežgracija iz Splita osvojila je prvu nagradu žirija za mješovite klape, Oželanda iz Zagreba pobijedila je u ženskom finalu, a Kaše iz Dubrovnika u muškom.

Raste i repertoar. Zlatnu plaketu za najbolju novu pjesmu 2026. dobila je „U raju je sebi primi“, za koju je muziku napisao kompozitor Blaženko Juračić, a tekst tekstopisac Mate Radalj. Izvela ju je klapa Bošket iz Zagreba. Uoči 61. festivala 2027. organizatori traže nove kompozicije utemeljene na dalmatinskim tradicijskim stilovima. Unutar čvrstih pravila izvođenja, dakle, ima mjesta i za muziku koja se još nije pjevala.

Kod Cambija se ta dva oblika susreću u samom koncertnom programu. Članovi za Slobodnu Dalmaciju kažu da rado uvrste dvije ili tri pjesme a cappella, naročito pred kraj koncerta, i da su tada aplauzi snažniji. Kad instrumenti utihnu, i pjevači bolje čuju jedni druge. Usred velikog koncerta glasovi ponovo sami nose cijelu izvedbu.