Kad prezime postane prepreka u potrazi za poslom

Prijave se odnose na stvarna slobodna radna mjesta, ali su osobe koje ih šalju izmišljene. Sociologinja Moa Bursell, voditeljica istraživanja u institutu za studije budućnosti Institutet för framtidsstudier, diskriminaciju ispituje tako što šalje prijave koje se razlikuju samo po imenima. Odgovori poslodavaca otkrivaju koliko ime znači i prije nego što osoba koja traži posao uopće stigne do razgovora.

Upravo taj prvi krug selekcije daje konkretan povod za razmišljanje o promjeni imena. Kvalifikacije mogu biti iste, ali prilika da se one predstave poslodavcu nije jednaka za sve.

Ime utiče na to koja se vrata otvaraju

Etničkoj diskriminaciji izložene su i žene i muškarci čija imena zvuče strano, ali muškarci su pogođeniji. U okviru istraživanja na Stockholms universitet, univerzitetu u Stockholmu, između 2014. i 2020. poslana je 5 641 fiktivna prijava za posao. Za isto zanimanje navedene su identične kvalifikacije, dok su imena upućivala na različit spol i etničko porijeklo.

Važno je i u kojem zanimanju osoba traži posao. Istraživanje u kojem se Bursell bavila takozvanim etničkim nišama — zanimanjima u kojima su nesrazmjerno zastupljene osobe rođene u zemlji ili inostranstvu — pokazuje jasan obrazac. Što je u nekom zanimanju manji udio osoba rođenih u inostranstvu, to je diskriminacija onih sa stranim imenima veća. U zanimanjima s najvećim udjelom osoba rođenih u inostranstvu diskriminacije gotovo da nema.

Način na koji poslodavci biraju kandidate tako doprinosi održavanju podjela na tržištu rada. Za osobu koja traži posao prepreka nije samo dobiti zaposlenje nego i pristupiti određenim dijelovima tržišta rada.

Šta može donijeti promjena prezimena

Istraživanja o osobama koje su zaista promijenile prezime pokazuju ekonomske koristi. Prema studiji iz 2006., osobe rođene u inostranstvu koje su uzele prezime koje zvuči više švedski bilježile su povoljniji rast prihoda od kontrolne grupe koja je zadržala svoja prezimena.

List Arbetet je 2016. izvijestio da su osobe koje su promijenile prezime imale više uspjeha na tržištu rada i s vremenom veću platu. Rast plata posebno se poboljšao kod osoba na slabo plaćenim poslovima. Pozivajući se na sindikalnu centralu Landsorganisationen i Sverige (LO) i njen izvještaj Måste alla heta Svensson? iz 2006., list je naveo da je tada predstavljeno istraživanje pokazalo godišnji prihod veći za 10 000–15 000 kruna.

Za pojedinca takva razlika može imati veliku težinu. Ipak, Bursell u intervjuu za Arbetet nije željela preporučiti promjenu imena:

– Promjena imena poboljšava položaj pojedinca, ali u društvu ništa ne mijenja nabolje. Zato je ne mogu preporučiti.

Razlika između zaobilaženja prepreke i njenog uklanjanja vidi se i u pokušajima uvođenja anonimnih prijava za posao. Pojedine općine i državne institucije skrivale su imena i druge podatke koji bi mogli otkriti strano porijeklo. Više osoba stranog porijekla dobilo je poziv na razgovor, ali broj zaposlenih nije porastao. Bursell je taj rezultat opisala kao premještanje diskriminacije u kasniju fazu zapošljavanja.

Ime kao životna priča

Lična strana ovog pitanja dolazi do izražaja u radu Ett förnamn är aldrig betydelselöst, autora Daniela Stojanovića Zezovića, objavljenom na Lunds universitet, univerzitetu u Lundu. Rad se zasniva na devet dubinskih intervjua i pet pisanih priča osoba stranog porijekla.

U središtu tog rada je lično ime. Učesnici ga povezuju sa svojim životnim pričama, ličnim osobinama i kulturnom ili etničkom pripadnošću. Ponosni su na svoja imena i gotovo svi znaju kako su ih dobili i šta znače. Čak je i onima koji su doživjeli stigmatizaciju zbog imena službena promjena bila prevelik korak.

Intervjui koje predstavlja Institutet för språk och folkminnen, institut za jezik i folklor, istovremeno pokazuju različite pristupe izboru imena. Među starijim pripadnicima finske zajednice u Švedskoj, s kojima su vođeni razgovori u Göteborgu, prisutna je težnja da se nepovoljan položaj izbjegne imenima koja se uklapaju u švedski jezik. Sagovornici iz somalijske zajednice u Švedskoj, nasuprot tome, žele djeci davati somalijska imena ili arapska imena koja se koriste u Somaliji. Izbor imena koje tamo nije uobičajeno opisuju kao nezamisliv.

Jedna od sagovornica iz finske zajednice promijenila je i ime i prezime kada se 1970. preselila u Švedsku. Zadovoljna je tom odlukom i smatra da joj je olakšala život ovdje. Njena djeca, rođena u Finskoj, imaju finska imena. Niko od njenih unuka ih nema. U njenoj porodici posljedice izbora imena vide se i u olakšanju koje sama opisuje i u imenima koja nose kasnije generacije.