Prodajete usluge izvan EU? Kako izbjeći greške s PDV-om

Prije nego što vaša švedska konsultantska firma pošalje fakturu kupcu izvan EU, podaci o kupcu moraju dati odgovor na dva pitanja: obavlja li kupac privrednu djelatnost i kupuje li uslugu za potrebe te djelatnosti? Odgovornost za dokazivanje tih činjenica snosi prodavac. Zato je prikupljanje dokumentacije sastavni dio izdavanja faktura.

1. Prijavite prodaju u odgovarajućem polju

Prema osnovnom pravilu za prodaju usluga izvan EU, usluga pružena poreznom obvezniku oporezuje se tamo gdje kupac ima sjedište, pod uslovom da je kupuje za potrebe svog poslovanja.

Za vašu švedsku firmu to znači:

• Uslugu prodajete bez švedskog PDV-a (moms).
• Prodaju prijavljujete u polju 40 prijave PDV-a (momsdeklaration).
• Iznos navodite u švedskim krunama.

Dakle, u prijavu unosite i prodaju na koju ne obračunavate švedski PDV. Da biste primijenili osnovno pravilo, prvo morate utvrditi status kupca i vrstu usluge koju prodajete.

2. Prikupite dokaze o kupcu i svrsi kupovine

Porezni obveznik najčešće je firma. Taj pojam obuhvata sve koji samostalno obavljaju privrednu djelatnost, bez obzira na to podliježe li njihova djelatnost PDV-u. Sama činjenica da je kupac registrovan za PDV zato nije jedini kriterij za procjenu njegovog statusa.

Status kupca izvan EU možete dokazati, naprimjer, sljedećom dokumentacijom:

• Izvodom iz registra.
• Potvrdom porezne uprave iz zemlje kupca.
• Ugovorom.
• Podacima na web-stranici kupca.
• Bankovnim podacima.

Tim podacima dokumentujte i kome prodajete uslugu i kako je kupovina povezana s poslovanjem kupca. Naprimjer, ugovor koji opisuje predmet kupovine, zajedno s podacima o firmi, može pomoći da to dokažete.

Ako je riječ o usluzi koju obično kupuju privatna lica, od kupca morate zatražiti i potvrdu da je kupuje za potrebe poslovanja.

3. Razjasnite nedoumice prije izdavanja fakture

Ako dokazi o statusu kupca nisu dovoljno uvjerljivi ili pouzdani, pri prodaji na koju se odnosi osnovno pravilo trebalo bi, radi sigurnosti, obračunati švedski PDV. U suprotnom, vaša firma rizikuje da naknadno sama mora platiti taj PDV.

Ključno je, dakle, možete li dokazati da je kupac porezni obveznik i da uslugu kupuje za potrebe poslovanja. Ako vam nedostaju podaci, prije nego što završite fakturu zatražite od kupca, naprimjer, izvod iz registra ili potvrdu porezne uprave iz njegove zemlje.

Za kupca koji nije porezni obveznik, naprimjer privatno lice, osnovno pravilo je da se usluga oporezuje tamo gdje prodavac posluje. Ako poslujete u Švedskoj, tada morate obračunati švedski PDV. Iznos prodaje prijavljujete u polju 05, a izlazni PDV u poljima 10–12, zavisno od stope PDV-a.

4. Provjerite koju vrstu usluge prodajete

Vrsta usluge može promijeniti mjesto oporezivanja. Za IT firme posebno je važan izuzetak koji se odnosi na digitalne usluge privatnim licima: elektronske i telekomunikacijske usluge te radijsko i televizijsko emitovanje oporezuju se tamo gdje kupac ima prebivalište ili sjedište.

Posebna pravila važe i za sljedeće usluge:

• Usluge povezane s nekretninama: oporezuju se tamo gdje se nekretnina nalazi.
• Ulaznice za događaje: oporezuju se tamo gdje se događaj održava.
• Restoranske i ketering usluge: oporezuju se tamo gdje se fizički pružaju.
• Prevoz putnika: oporezuje se u Švedskoj ako se obavlja u Švedskoj, a u inostranstvu ako se obavlja između Švedske i drugih zemalja ili u cijelosti u inostranstvu.
• Kratkoročni najam prevoznih sredstava: oporezuje se tamo gdje kupac preuzima prevozno sredstvo. Kratkoročni najam podrazumijeva najviše 30 dana, odnosno 90 dana za plovila.

5. Provjerite podatke o firmi na fakturi

Faktura firme registrovane kao aktiebolag, odnosno dioničko društvo, mora sadržavati puni registrovani naziv firme, organisationsnummer (matični broj firme) i općinu u kojoj uprava ima sjedište prema statutu društva. Isti identifikacijski podaci moraju stajati na web-stranici firme, u pismima i e-mailovima te na obrascima za narudžbe.

Ako je firma registrovana za PDV, na fakturi mora biti i momsregistreringsnummer, odnosno PDV identifikacijski broj. Ako broj koji se koristi za tu transakciju ne sadrži organisationsnummer, trebalo bi navesti oba broja. To može biti slučaj kod mervärdesskattegrupp (grupe za PDV), enkelt bolag (jednostavnog ortakluka) ili partrederi (brodarskog suvlasništva). Ako firma posluje pod posebnim poslovnim nazivom, treba navesti i taj naziv i puni naziv firme.