Ratnici i kolo među stećcima Radimlje

Prvo što mnogi primijete na Radimlji jeste muška figura uklesana u krečnjak. Desna ruka mu je nesrazmjerno velika i podignuta, kao u pozdravu ili zakletvi, dok lijevu drži na boku. Najčešće se tumači kao ratnik i postao je zaštitni znak jedne od najpoznatijih nekropola na zapadnom Balkanu.

Nekropola se nalazi uz Vidovo polje, pored ceste između Stoca i Čapljine, oko 50 kilometara južno od Mostara. Tu stoje 133 stećka, od kojih su 63 ukrašena. Izdaleka se vide uglavnom njihovi teški oblici. Tek izbliza počinju da se pojavljuju prizori.

Kamen s obližnjeg brda

Stećci, u jednini stećak, srednjovjekovni su nadgrobni spomenici isklesani iz jednog kamenog bloka. Tradicija traje od 12. do 16. stoljeća i prisutna je u više zemalja zapadnog Balkana. Radimlja je od 2016. dio zajedničkog dobra svjetske baštine koje obuhvata nekropole sa stećcima, od malih porodičnih groblja do velikih nekropola.

Većina stećaka na Radimlji potječe iz 15. i 16. stoljeća i isklesana je od krečnjaka s obližnjeg Ošanićkog brda. Grobovi su položeni u pravcu sjeverozapad–jugoistok, s glavom pokojnika prema sjeverozapadu. Cesta koja nekropolu čini lako dostupnom ostavila je i trag: tokom njene izgradnje oštećeno je oko 20 stećaka. Danas ih je u donjem dijelu 122, a u gornjem jedanaest.

Svijet slika u kamenu

Od ratnika s podignutom rukom prizori vode dalje kroz nekropolu. Tu su lukovi, strijele, mačevi i štitovi, jeleni, psi i konji. Na više stećaka ljudi se drže za ruke u kolu – nekad ih je tek nekoliko, nekad dug niz.

Neki reljefi pričaju cijeli događaj. Na sceni lova psi tjeraju skupinu srna prema lovcu koji čeka. Pogled prati kretanje od životinja do čovjeka, kao da je klesar htio uhvatiti trenutak tik prije nego što se nešto odluči.

Drugi motivi teže se čitaju. Često se ponavlja pun mjesec, a istraživački projekt STECCI, koji finansira Evropska unija, navodi teorije da može simbolizirati zagrobni život ili biti povezan sa svetim Vidom. Ovo drugo tumačenje podržavaju istraživači koji vide vezu s nazivima mjesta u okolini, među njima i s Vidovim poljem. Mjesec možemo vidjeti vlastitim očima; šta je značio onima koji su ga klesali, ostaje otvoreno pitanje.

Porodica iza imena

Tamo gdje prizori ostavljaju prostor za tumačenje, natpisi daju imena. Pet kratkih epitafa ispisano je bosančicom, bosanskim ćiriličnim pismom, i povezuje nekropolu s pravoslavnom plemićkom porodicom Miloradović-Hrabren. Porodica je živjela u obližnjim Ošanićima u vrijeme kada je nastala većina stećaka. Jedan natpis spominje Radoja, brata vojvode Petra, i navodi da su obojica bili sinovi vojvode Stipana.

Kada svjetlo odradi posao

Šetnja kroz nekropolu traje 30–45 minuta, ali ko želi čitati prizore, rado ostane duže. Najbolji su jutro i kasno poslijepodne. Kada je sunce nisko i svjetlo pada sa strane, sjene se uvuku u urezane linije i oblici postaju oštri. U podne ravno svjetlo briše detalje. Aktuelne informacije za posjetioce nudi općinska turistička organizacija Radimlja na stranici radimlja.ba.

U tom niskom svjetlu jasniji postaje i ratnik. Velika ruka baca vlastitu sjenu preko kamena, podignuta isto kao prije više od pet stotina godina – i još uvijek nam ne govori do kraja šta je htjela poručiti.