U kamenim kućama Rajca građenim za vino
Ukopani podrumi, privremeni smještaj i vijugave uličice. U Rajačkim pivnicama na istoku Srbije vinogradarstvo je oblikovalo čitavo naselje, a dio starih kuća i danas služi svojoj prvobitnoj namjeni.
Redakcija Balkan Magasineta · 17. oktobra 2026. · 4 min čitanja
Slušaj tekst
Čitanje · oko 0:00
U kućama na sprat u Rajačkim pivnicama nadomak Rajca donji dio pripadao je vinu, a gornji ljudima. Podrumi su ukopani u zemlju radi proizvodnje i čuvanja vina. Na spratu se tokom berbe moglo stanovati: tu su boravili vlasnici ili sezonski radnici. Ta podjela prostora jasno pokazuje oko čega je nastalo cijelo naselje — oko rada s grožđem.
Naselje vinskih podruma nalazi se na uzvišenju Belo brdo, dva kilometra od sela Rajac i 24 kilometra od Negotina. Ovdje, na istoku Srbije, blizu granice s Bugarskom, kamene kuće zbijene su duž vijugavih uličica, koje se mjestimično otvaraju u male trgove. Porodice su stalno živjele dolje u selu, dok je gore, uz vinograde, nastajalo drugo naselje.
Zemlja je čuvala vino
Za vinske podrume u ovom kraju koriste se oba naziva: pivnice i pimnice. Iza rustičnih fasada krije se praktično graditeljsko rješenje: donji dio često seže dva metra ispod površine tla. Zemlja i kamen služe kao izolacija i održavaju svježinu potrebnu vinu koje se tu proizvodi i čuva.
Među zgradama ima i prizemnih i onih na sprat. U njima se obavljao sav posao, od prerade grožđa do čuvanja vina, ali se proizvodila i skladištila i rakija od grožđa.
Koliko su podrumi bili važni vidi se i po načinu gradnje. U opisu ovih naselja koji je Srbija priložila za UNESCO-ovu tentativnu listu, odnosno popis mogućih budućih dobara svjetske baštine, ističe se da su porodice u podrume često ulagale više i gradile ih kvalitetnije od vlastitih domova. Jedna porodica mogla je imati jedan ili više podruma. Od vinogradarstva se živjelo, a ove su zgrade čuvale plodove tog rada.
Krajem 1800-ih godina vinu iz ovog kraja otvorilo se šire evropsko tržište. Kada je filoksera, vinova uš, opustošila francuske vinograde, francuski stručnjaci za vino potražili su grožđe drugdje i pronašli ga u Negotinskoj krajini. Vina iz ovog kraja počela su se izvoziti u velike evropske gradove. Naselja podruma dio su pejzaža koji se razvio oko vinogradarstva i njegovog značaja za privredu ovog kraja.
Podrumi u kojima se i danas proizvodi vino
Šetnja Rajačkim pivnicama otkriva prostor koji danas ima više namjena. U nekim podrumima još se proizvodi vino, dok su drugi pretvoreni u taverne ili prostore za muzejske postavke. Dio zgrada je propao.
U opisu na UNESCO-ovoj listi navodi se 166 zgrada sa 196 podruma i tri destilerije. Prema istom izvoru, 57 podruma služi za proizvodnju vina, a 19 je dobilo druge namjene. Ti brojevi pokazuju koliko je očuvanje povezano s korištenjem: u dijelu kuća proizvodnja se nastavlja, dok se druge na nove načine otvaraju posjetiocima.
Vinogradarsko znanje prenosilo se unutar porodica. I sorte grožđa daju posjeti lokalni pečat. U ovom kraju uzgajaju se bagrina, smederevka, bijela i crna tamjanika te prokupac. Među poznatim bijelim vinima su bagrina i smederevka, a među crvenim prokupac. Ovdje se mogu upoznati i vina i graditeljska cjelina nastala radi njihove proizvodnje i čuvanja.
Od Beograda do ovog kraja ima oko 300 kilometara, a Negotin je prirodni ulaz u ovaj kraj. Gore na brdu doživljaj čine sitni detalji: zavoji uličica, kamene kuće zbijene jedna uz drugu i prolazi koji vode na trgove.
Selo oko podruma
U središtu naselja raste dud koji zovu svetim drvetom. Oko njega se okupljalo za proslave Svetog Trifuna i Svete Trojice, uz zajedničke svečane trpeze i otvorene podrume. Ti običaji žive i dalje, premda u izmijenjenim oblicima.
I groblje uz naselje podruma povezuje živote ljudi s ovim mjestom. Stari nadgrobni spomenici izrađeni su od istog pješčara kao i vinski podrumi. Zgrade namijenjene vinu i spomenici koji čuvaju uspomenu na članove porodica dijele isti materijal.
Za svečanim trpezama ispred podruma podjela kuće na prostor za vino i prostor za ljude nastavlja se i izvan zidova: vino ostaje dolje, u svježini zemlje, dok se pred vratima jede i druži.