Sin i majka u romanu Moja mačka Jugoslavija Pajtima Statovcija

Bekim je u vezi s mačkom nalik čovjeku. To je jedan od postupaka koji njegovim teškoćama s bliskošću daju konkretan, a istovremeno stran oblik. U romanu Moja mačka Jugoslavija odnos koji narušava poredak stvarnosti nosi nešto tako prepoznatljivo kao što je ranjivost pred drugim bićem.

Dva života koja se ogledaju jedan u drugom

Pripovijedanje se smjenjuje između sina Bekima i majke Emine. Njena priča obuhvata život na Kosovu i pokušaje da održi porodicu na okupu u Finskoj. Njegova priča se, između ostalog, vrti oko teškoća da se nekome približi.

To smjenjivanje omogućava čitaocu da ih upozna kao dva lika sa zasebnim životima. Emine dobija vlastitu priču, dok se njena iskustva istovremeno mogu čitati uporedo sa sinovljevim. U recenziji na stranici Lambda Literary ističu se paralele između njihovih destruktivnih odnosa i osjećaja stida. Tu postoji veza između pripovjednih tokova koja prolazi kroz osjećaje i obrasce odnosa.

Mačka mijenja uslove pripovijedanja

Mačka nalik čovjeku unosi drugačiju vrstu neizvjesnosti u Bekimovu priču. Čitalac se mora suočiti i s odnosom i s činjenicom da je on prikazan kroz biće koje prelazi granicu između čovjeka i životinje. Forma se time opire čitanju koje bi u potpunosti ostalo u okvirima svakodnevice.

Veza s vidljivim spojevima

Recenzija na stranici Lambda Literary ukazuje i na jednu umjetničku poteškoću: dijelovi romana nisu sasvim povezani u cjelinu. To je važan prigovor upravo zato što paralele između majke i sina nose toliko toga u čitanju. To što se dvije priče ogledaju jedna u drugoj podrazumijeva rad i na povezanosti i na udaljenosti.