Borba za spas betonskih spomenika Skopja

Požar koji je 2013. zahvatio Glavnu poštu u Skopju nije uništio samo unutrašnjost jedne zgrade. Izvorno ostakljenje kupole, zidne slike umjetnika Borka Lazeskog te namještaj i rasvjeta posebno projektovani za taj prostor potpuno su uništeni ili teško oštećeni. U prostor u kojem su građani nekada obavljali poštanske poslove od tada nesmetano prodiru kiša i snijeg.

Zgrada nema krov, a ugrožena je i odozdo. Blizina rijeke Vardar donosi probleme s porastom nivoa podzemnih voda i erozijom koja potkopava konstrukciju. Moćna betonska forma ostavlja dojam trajnosti. Oštećenja, međutim, pokazuju koliko je postala ranjiva.

Grad građen za drugačiju budućnost

Glavnu poštu projektovao je sjevernomakedonski arhitekta i umjetnik Janko Konstantinov. Oblik lotosa trebao je simbolizirati obnovu Skopja nakon zemljotresa 1963. godine. Taj je oblik zato neraskidivo vezan za ulogu zgrade u gradu: obnovljenom Skopju dati izgled okrenut budućnosti.

Obnova grada nakon katastrofe pokrenula je širok val međunarodne solidarnosti. Japanski arhitekta Kenzō Tange imao je ključnu ulogu u urbanističkom planiranju obnove. Modernističke i brutalističke ideje zaživjele su i u javnim zgradama i u stambenoj gradnji.

Ta je saradnja ostavila opipljive tragove na više mjesta. Švicarska je finansirala osnovnu školu Pestalozzi, a Poljska Muzej savremene umjetnosti. U stambenom kompleksu u centru, poznatom kao „City’s wall“, i u naselju Karposh, geometrija betona postala je dio svakodnevnog okruženja.

Kada je grad promijenio arhitektonski jezik

Skupi i kontroverzni projekt Skopje 2014 pokrenut je 2010. godine. Centar su preobrazile pseudoklasične zgrade, preuređene fasade i više od 130 skulptura. Dok je poslijeratni modernizam gledao u budućnost, nova gradska arhitektura tražila je uzore u izrazima prošlih vremena.

Oficirski dom konkretno pokazuje tu razliku. Izvorna zgrada, koja je poslužila kao uzor, uništena je u zemljotresu 1963. godine. Kada je arhitektonski portal MARH u augustu 2024. pisao o približavanju završetka radova na vanjskom izgledu nove zgrade, u tekstu Filipa Koneskog naglašeno je da je riječ o vizuelnoj reinterpretaciji. Iza historizirajuće vanjštine nalazilo se više etaža i drugačiji raspored prostorija, namijenjenih uglavnom hotelu i administraciji. Grad je trebao dobiti svečanu dvoranu.

Istovremeno, kritičari su brutalizmu i njegovom sirovom betonu zamjerali nedostatak topline i ljudskog mjerila. Izvještaj s radionice koji je istraživačka mreža Writing Urban Places objavila 2022. opisuje i kako su ideološke asocijacije vezane za tu arhitekturu doprinijele zanemarivanju zgrada, naročito za vrijeme konzervativnih vlada. Borba za očuvanje zato nije samo pitanje fizičkog održavanja, nego i odnosa prema tome koji dijelovi gradske historije zaslužuju brigu.

Priznanje koje mora dovesti do obnove

Glavna pošta uvrštena je na crvenu listu u publikaciji SOS Brutalism: A Global Survey u septembru 2017. Prilikom provjere statusa u bazi podataka 11. novembra 2024. i dalje je bila označena kao ugrožena.

U međuvremenu, 2021. godine, organizacija za zaštitu kulturnog naslijeđa Europa Nostra i Institut Evropske investicijske banke, EIB institut, proglasili su je jednim od sedam najugroženijih lokaliteta kulturnog naslijeđa u Evropi. Ta je pažnja naporima za spas zgrade dala međunarodnu platformu.

Nominaciju je podnio Institute for Research in Environment, Civil Engineering and Energy (IECE), institut sa sjedištem u Skopju koji se bavi istraživanjima u oblasti okoliša, građevinarstva i energetike. Iza inicijative stoje i državna poštanska firma, Ministarstvo kulture Sjeverne Makedonije i njemački partneri, među kojima su istraživački institut Fraunhofer i konsultant za kulturno naslijeđe Georgi Georgiev.

Poteškoće su višestruke i međusobno povezane. Treba sanirati posljedice požara i izloženosti vremenskim uslovima na zgradi čija je konstrukcija zahtjevna za obnovu. Prema podacima SOS Brutalism, finansiranje i državna podrška i dalje predstavljaju izazove. Istovremeno, neko mora preuzeti odgovornost za korištenje i upravljanje zgradom nakon obnove.

I manje zgrade ostaju zarobljene između želje za očuvanjem i praktičnih prepreka. Dom zajednice Domche u istočnom Skopju bio je u središtu radionice Skopje Brutalism Trail, opisane u izvještaju iz 2022. Tada je već gotovo 30 godina bio van upotrebe. Privatni investitori željeli su na toj lokaciji graditi stanove, ali su dugotrajni sudski sporovi oko vlasništva blokirali korištenje parcele. Radionica je istraživala kako društvene i kulturne vrijednosti te zgrade ponovo uključiti u svakodnevni život.

Javni prostor koji treba ponovo otvoriti

IECE i njegovi partneri žele Glavnu poštu pretvoriti u centar kulturnih i društvenih aktivnosti, namijenjen i lokalnoj i međunarodnoj publici. Plan predviđa organizaciju koja bi djelovala u javnom interesu i objedinjavala konzervaciju, buduće upravljanje i finansiranje. Među mogućnostima koje treba ispitati jesu javna i privatna sredstva te grupno finansiranje putem donacija građana.

Poštanska dvorana tako bi dobila novu javnu namjenu, a ljudi bi ponovo dolazili u nju da učestvuju u aktivnostima. No put do toga vodi preko obnove same zgrade: kupola koja je u požaru izgubila ostakljenje mora ponovo štititi prostor ispod sebe. Tek kada kiša i snijeg više ne budu prodirali unutra, dvorana će ponovo moći otvoriti vrata posjetiocima.