Preko granica u borbi za spas balkanskog risa

Fotozamka u šumskom području Polis-Valamar u Albaniji snimila je balkanskog risa. Snimak je pružio još jedan podatak o tome gdje ova rijetka divlja mačka još živi. Kada je albanska organizacija za zaštitu okoliša Protection and Preservation of Natural Environment in Albania (PPNEA) objavila nalaz 2024. godine, procijenila je da je u zemlji preostalo manje od deset jedinki i upozorila na pad njihove brojnosti.

Tri zemlje, zajednički rad

Program oporavka balkanskog risa, Balkan Lynx Recovery Programme (BLRP), od 2006. godine okuplja organizacije i istraživače koji se bave risom, životinjama kojima se hrani i njegovim staništima. U Albaniji djeluje PPNEA, u Sjevernoj Makedoniji ekološka organizacija Makedonsko ekološko društvo (MED), a na Kosovu organizacija za zaštitu okoliša Environmentally Responsible Action (ERA). Njihovi partneri su švicarska organizacija za ekologiju velikih zvijeri i upravljanje divljim životinjama KORA te njemačka fondacija za zaštitu prirode EuroNatur.

Dva glavna jezgra populacije nalaze se u Nacionalnom parku Mavrovo u Sjevernoj Makedoniji i na planinama Munella u Albaniji. Ris živi i u istočnoj Albaniji, između ostalog na području Polis-Gur i Zi-Valamara. Na Kosovu je dosad zabilježen samo sporadično, u Nacionalnom parku Bjeshkët e Nemuna.

Područje njegove rasprostranjenosti u velikoj se mjeri poklapa sa Zelenim pojasom Balkana, koji prolazi pograničnim krajevima ovih zemalja. Saradnja zato obuhvata i terenski rad i kontakte s državnim i lokalnim vlastima. Zajedničke ciljeve treba pretočiti u zaštitu šuma i životinja, u skladu sa zakonima i sistemima upravljanja različitih zemalja.

Fotozamke su jedno od ključnih sredstava u tom radu. One prikupljaju podatke o prisustvu i rasprostranjenosti risova, a praćenjem su obuhvaćene i životinje kojima se risovi hrane. Istraživači su također uhvatili nekoliko risova i opremili ih odašiljačima. Praćenje je omogućilo bolje razumijevanje njihovog teritorijalnog ponašanja i pružilo konkretne podatke o staništima koja treba zaštititi.

Od praćenja do zaštite

Zaštita šuma presudan je dio tog posla. Sječa za ogrjev i drvnu građu smanjuje i rascjepkava staništa risova. Njihovom nestajanju doprinosi i izgradnja infrastrukture. Zato se kroz program radi i na uspostavljanju novih zaštićenih područja i na boljoj zaštiti onih koja već postoje.

Istovremeno, ljudi nezakonito ubijaju risove zbog trofeja ili zato što ih krive za napade na domaće životinje. Krivolov pogađa i srne i divokoze, važan plijen risa. Dodatni pritisak stvaraju psi lutalice, koji love iste životinje ili otimaju plijen koji je ris već ulovio.

U svom izvještaju iz Albanije 2024. godine PPNEA je ukazala na konkretne mjere za oporavak populacije: smanjenje krčenja šuma i nezakonite sječe, ponovno pošumljavanje te pojačane patrole protiv krivolova. Te mjere povezuju zaštitu risa, njegovog plijena i šume. Risu je potrebno i stanište i dovoljno hrane u njemu.

Saradnja je dobila odjek i u međunarodnoj politici. Od februara 2024. godine balkanski ris nalazi se u dodacima Bonske konvencije o zaštiti migratornih vrsta. Zahtjev je podnijela vlada Sjeverne Makedonije uz podršku vlade Albanije. Prema navodima fondacije EuroNatur, odluci je prethodilo zagovaranje partnerskih organizacija programa u obje zemlje.

Parenje u srodstvu otvara teže pitanje

Pored prijetnji u šumi, postoji i problem nastao tokom decenija u kojima je broj životinja bio veoma mali. U poređenju s drugim populacijama risa u Evropi, ovu populaciju odlikuju mala genetska raznolikost i visok stepen parenja u srodstvu.

Zbog toga se u radu na spašavanju risa otvorilo i pitanje genetskog jačanja populacije. EuroNatur navodi da je u toku studija izvodljivosti koja treba procijeniti biološke, ekološke i društvene uslove za preseljavanje risova radi jačanja populacije. Ta metoda naziva se translokacija.

Tu se genetsko pitanje povezuje sa svakodnevnim radom na terenu. Jačanje populacije zahtijeva stanište u kojem risovi mogu živjeti: šumu kojom se mogu kretati, životinje koje mogu loviti i zaštitu od krivolova. Snimci fotozamki i podaci odašiljača pomažu u prepoznavanju tih područja, a patrole i zaštita šuma trebaju ih učiniti sigurnijim za životinje.