Spomenici: svjetski poznate forme, ugrožena mjesta sjećanja

Na spomeniku na Petrovoj gori postavljeni su radio-jarboli i antene. Na Garavicama kod Bihaća i kod Spomenika revoluciji u Leskovcu stoka je pasla među grobnim obilježjima i na grobnim površinama. Spomenik Database Donalda Niebyla dokumentuje kako su mjesta podignuta u čast ratnih žrtava postala i prostori za sasvim druge potrebe.

To je drugačija slika od one koju gledalac susreće na umjetničkim fotografijama: samostalne, futurističke forme, često okružene šumom ili uzdignute prema nebu. Između te dvije slike odvija se historija spomenika nakon Jugoslavije — u svijetu privlače pažnju svojim oblikovanjem, dok su u lokalnim sredinama izloženi uništavanju, zanemarivanju i promjenama namjene.

Zajedničko sjećanje bez ratnih heroja

Riječ spomenik na srpskohrvatskom označava memorijalno obilježje. U međunarodnoj upotrebi postala je usko povezana s apstraktnim spomenicima podignutim u socijalističkoj Jugoslaviji u čast žrtava Drugog svjetskog rata i antifašističke borbe.

Njihov likovni jezik razvio se u posebnom političkom i umjetničkom kontekstu. Jugoslavenski raskid sa sovjetskim socijalističkim realizmom otvorio je prostor modernizmu, a kasnije i brutalizmu. Spomenici koje je naručivala Titova vlada istovremeno su trebali doprinijeti povezivanju federacije različitih etničkih i vjerskih grupa pod idealom „bratstva i jedinstva“.

Apstrakcija je nudila put do tog cilja. Umjesto tradicionalnih ratnih heroja, umjetnici i arhitekti mogli su oblikovati forme koje nisu isticale nijednu posebnu grupu. Sjećanje na rat dobilo je izraz okrenut budućnosti.

Među djelima iz tog perioda su Spomenik revoluciji Dušana Džamonje u Podgariću iz 1967. i Spomenik rudarima Bogdana Bogdanovića u Kosovskoj Mitrovici iz 1973. Na Sutjesci u Bosni i Hercegovini sjećanje na bitku iz maja–juna 1943. dobilo je oblik dviju golemih, razmahnutih betonskih masa. Memorijalni kompleks podigli su 1971. Miodrag Živković i Ranko Radović.

Raspad federacije promijenio je mjesta sjećanja

Nakon raspada Jugoslavije 1990-ih uništene su hiljade spomen-obilježja. Druga su ostala bez održavanja i zarasla u rastinje. U pregledu stanja spomenika Spomenik Database opisuje velike regionalne razlike: razaranja su bila opsežna u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a manjeg obima u Sloveniji. U Srbiji i Makedoniji direktno uništavanje bilo je rjeđe, dok su zanemarivanje i propadanje zahvatili mnoga mjesta.

Promijenilo se i ono na šta su spomenici trebali podsjećati. Baza opisuje kako su na pojedinim mjestima ploče s imenima žrtava Drugog svjetskog rata dopunjene ili zamijenjene natpisima posvećenim žrtvama i veteranima ratova 1990-ih. Apstraktnim formama, nekada odabranim da izraze zajedničko sjećanje, tako su se mogle pripisati nove političke poruke.

I beton nosi jasne tragove tih gubitaka. U vodiču organizatora putovanja Undiscovered Balkans, ažuriranom u septembru 2026., spomenik na planini Makljen u Bosni i Hercegovini opisan je kao ogoljen do betonskog skeleta. Isti vodič opisuje i dobro održavane spomenike s pripadajućim muzejima i parkovima. Stanje mjesta sjećanja uveliko se razlikuje, iako njihove fotografije kruže kao prikazi zajedničkog arhitektonskog naslijeđa.

Od fotografije do MoMA-e

Međunarodno ponovno otkrivanje počelo je kroz objektiv. Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih belgijski fotograf Jan Kempenaers objavio je seriju fotografija propalih jugoslavenskih spomen-obilježja Drugog svjetskog rata. Dokumentarna fotografija približila je spomenike publici daleko od mjesta na kojima se nalaze.

Iste godine časopis za umjetnost i kulturu AnOther opisao je popularnost brutalizma kroz njegovu estetiku pogodnu za Instagram. Smjele siluete jugoslavenskih spomenika dobro su se uklopile u to zanimanje za slike. No fotografije su pobudile i potrebu da se sazna šta te forme predstavljaju, ko ih je stvorio i zašto stoje upravo na tim mjestima.

Novi digitalni život s imenima i historijom

Donald Niebyl pokrenuo je Spomenik Database 2016. Baza okuplja priče o spomenicima i kroz više od stotinu profila lokacija dokumentuje, između ostalog, njihovo stanje i uslove za posjetu. Fotografije tu prate historijski kontekst i podaci o samim mjestima sjećanja.

Na Sutjesci se ta veza može vidjeti sasvim konkretno. Velike betonske forme uzdižu se u Dolini heroja, dok se u obližnjem Spomen-Domu, prema vodiču Undiscovered Balkans, nalaze restaurirane freske Krste Hegedušića i zid sa 7 000 imena žrtava bitke. Od siluete spomenika posjetilac može nastaviti prema imenima — i prema ljudima radi čijeg je sjećanja to mjesto podignuto.