Kritika vlasti u Srbiji može biti izraz pripadnosti

Nakon smrtonosnog urušavanja krova na željezničkoj stanici u Novom Sadu, protesti su u središte stavili pitanja odgovornosti. Demonstranti zahtijevaju transparentnost, pozivanje na odgovornost i poštovanje građanskih prava. To su konkretni zahtjevi o tome kako društvo treba funkcionisati: da ljudi imaju uvid, da se odgovornost može preispitati i da onaj ko mirno protestuje to može činiti sigurno.

Tu počinje i moje razmišljanje o pripadnosti. Tražiti odgovore kada su ljudi poginuli čin je usmjeren ka budućnosti. Time se izražava očekivanje da društvo može i treba funkcionisati bolje. U tom očekivanju ima mjesta za duboku brigu o zemlji.

Zemlja je veća od svojih vlastodržaca

Pripadnost Srbiji treba moći obuhvatiti i bliskost i kritiku. Političko rukovodstvo zemlje odgovorno je za svoje odluke. Onaj ko osjeća povezanost sa zemljom istovremeno ima pravo da te odluke samostalno procjenjuje. Razlikovanje tih dviju stvari otvara prostor za pripadnost koja podnosi neslaganje.

Postupci vlastodržaca moraju biti podložni preispitivanju upravo zato što njihove odluke utiču na živote ljudi. Ako se pripadnost uslovljava njihovom odbranom, ona postaje obaveza prihvatanja njihovog načina vladanja. Smatram da se snažnija povezanost zasniva na nečemu drugom: želji da ljudi u Srbiji imaju prava, sigurnost i mogućnost da utiču na odluke.

Zahtjevi demonstranata daju toj misli jasan sadržaj. Odgovornost znači da postupci imaju posljedice. Transparentnost podrazumijeva mogućnost da se razumije i preispita ono što se dogodilo. Građanska prava tiču se položaja ljudi u odnosu na vlast. Sve troje odnosi se na uslove za zajedničko društvo.

Zahtjevi zaslužuju da budu shvaćeni ozbiljno

U tekstu grupe S&D o Srbiji ističu se zahtjevi demonstranata. Tekst izražava zabrinutost zbog korupcije i osuđuje nasilje nad mirnim demonstrantima. U tekstu se opisuju i nedostaci koji i dalje postoje u oblasti vladavine prava i javne uprave, kao i u usklađivanju s politikom EU.

To je kritika koja se tiče funkcionisanja javne odgovornosti. Za one koji prate proteste zato je važno pitanje šta bi ti zahtjevi značili u praksi: veći uvid, mogućnost pozivanja na odgovornost i poštovanje prava na protest. Tu postoji nešto konkretno o čemu se može razgovarati čak i kada se mišljenja o političkom rukovodstvu zemlje razilaze.

Moje polazište je da takvi zahtjevi mogu izražavati snažnu posvećenost Srbiji. Onaj ko insistira na tome da institucije funkcionišu pokazuje da je njihov rad važan. Onaj ko želi da se prava građana poštuju ozbiljno shvata budućnost ljudi. Briga može poprimiti oblik upornih pitanja.

Isto mjerilo za EU

I djelovanje EU zaslužuje preispitivanje. U tekstu u listu Tidningen Global iznosi se argument da je reakcija Evropske komisije na proteste bila previše oprezna. U tekstu se opisuje kako EU već dugo daje prednost stabilnosti u odnosu na demokratski razvoj i kako mnogi unutar EU vide Vučića kao lidera koji može suzbiti ili smanjiti ruski i kineski uticaj.

Tekst upozorava da nastavak davanja prednosti režimu u odnosu na zahtjeve naroda može oslabiti podršku evropskoj integraciji. To razmatranje otvara važno pitanje: koliko je vjerodostojna priča o demokratiji kada strateški interesi imaju veću težinu od zahtjeva građana?

Za mene ovdje važi isti princip kao i u odnosu prema rukovodstvu Srbije. Onaj ko ima moć mora podnijeti preispitivanje. EU treba ocjenjivati prema tome kako Unija djeluje, baš kao što vlastodršce u Srbiji treba ocjenjivati prema tome kako ispunjavaju svoju odgovornost. Stav koji prava ljudi stavlja na prvo mjesto mora biti nezavisan u odnosu na obje strane.

To daje i veću slobodu u raspravi. Moguće je podržavati zahtjeve za odgovornošću u Srbiji i istovremeno kritikovati oprez EU. Oba stava mogu počivati na istom uvjerenju da prava građana moraju imati veliku težinu.

Kada razgovor postane ličan

U razgovorima s rodbinom i prijateljima ponekad je potrebno jasno napraviti razliku između zemlje i njenih vlastodržaca. Za one koji su srpskog porijekla i žive u Nordijskim zemljama, korisno polazište može biti razgovor o tome šta žele da funkcioniše u Srbiji: javne institucije čiji se rad može preispitati, prava koja se poštuju i odgovornost koja se može zahtijevati.

Tada razgovor dobija jasniji smjer. Pitanje postaje šta očekujemo od vlasti i kako se treba odnositi prema ljudima u zemlji. Neslaganje oko nekog lidera može postojati, a da briga za živote i budućnost ljudi ostane nepromijenjena.

Može pomoći i da saslušamo šta je drugoj osobi važno sačuvati. Ako se razgovor vrti oko stabilnosti, ima razloga da se zapitamo kako joj otvorenost i odgovornost mogu doprinijeti. Ako se vrti oko budućnosti Srbije, ima razloga da razgovaramo o tome kakvo mjesto glasovi građana trebaju imati u njoj. Tako velike riječi mogu dobiti konkretniji sadržaj.

Pripadnost koja uključuje zahtjeve

Želim braniti pripadnost u kojoj je moguće reći: upravo zato što mi je stalo, želim vidjeti odgovornost. Takav stav daje prostor i osjećajima i rasuđivanju. On omogućava da bliskost sa Srbijom opstane i kada je ocjena rukovodstva zemlje kritička.

Zahtjevi demonstranata pokazuju na šta se takav stav može odnositi. Uvid. Odgovornost. Poštovanje građanskih prava. Ozbiljno shvatiti ove zahtjeve znači ozbiljno shvatiti živote ljudi u Srbiji. Tu pripadnost može dobiti svoj najjasniji izraz.