Tanja Lorentzon na sceni Dramatena vratila sebi finski jezik

Tri para obuće stajala su na sceni dok je glumica Tanja Lorentzon u predstavi Mormors svarta ögon u švedskom nacionalnom pozorištu Dramaten pripovijedala historiju svoje porodice: bakine čizme, majčine cipele i patike male Tanje. Scenografiju je osmislila sama, a uz obuću činile su je i slika trošne finske kućice u pozadini te klupa.

Ni švedsko prezime nije pružilo zaštitu

Roditelji su odlučili da djeca govore švedski. Željeli su ih poštedjeti stranog naglaska i pogrdnih riječi. Porodica je promijenila i prezime, iz Koukonen u Svedjeström.

Ipak, u naselju u Tumbi, gdje je odrasla među samim Šveđanima, nazivali su je „finskim đubretom“. Prilagođavanje je, dakle, nije zaštitilo od toga da je izdvajaju zbog porijekla.

U dijelu monologa smještenom u Tumbu 1981. tu je protivrječnost izrazila ovako, u odlomku koji je Dramaten objavio uoči obnove predstave 2017. godine:

„Pa ja sam samo lažna Finkinja koja čak ni finski ne zna. Kakve veze ima što smo uzeli švedsko prezime kad mi je ime i dalje Tanja?“

Priča o doseljavanju porodice počela je mnogo ranije. Njena majka Terttu došla je s porodicom u Švedsku 1963, tokom velikog talasa doseljavanja radne snage. Nakon razvoda izdržavala je pet kćerki. Prethodila joj je generacija bake Mirjam, koja je izgubila muža u finskom Zimskom ratu i pokušavala preživjeti sa svojom djecom.

Te životne sudbine dale su širi okvir Tanjinom odrastanju. Kod kuće je bilo sigurnosti i radosti, ali i malo novca. Izvan doma rano je postala svjesna da okolina njenu porodicu doživljava drugačije.

Pisanjem je proživjela svoju tugu

S monologom Mormors svarta ögon postala je i dramska autorica. Predstava je premijerno izvedena 2010. na sceni Tornrum u Dramatenu. Iskustva koja su dotad pripadala privatnom životu postala su dramski tekst na kojem je mogla raditi i predstava koju je mogla izvoditi iz večeri u večer.

U intervjuu za list Kristianstadsbladet u septembru 2011. objasnila je kako je to bilo moguće:

„Svoje vlastite osjećaje sam proradila dok sam pisala komad, tako da sam svoju privatnu tugu već proživjela. Rano sam osjetila koliko je važno da u ovome ne budem sentimentalna. Više je to: ‘ne plačemo – preživljavamo’.“

U predstavi je bilo mjesta i za humor i za finski tango. Pozorišni kritičar lista Svenska Dagbladet Lars Ring u svojoj je recenziji opisao izvedbu kao suzdržanu, ali energičnu, a predstavu nazvao „velikim malim debijem“.

Kada je publika prepoznala sebe

Do septembra 2011. Lorentzon je monolog izvela oko 70 puta, a dvorane su i dalje bile pune. Priča je odjeknula daleko izvan kruga njene porodice.

Posebno snažno reagovali su ljudi iz generacije njene majke. U intervjuu za švedski javni radio Sveriges Radio u julu 2011. Lorentzon je ispričala da su pripadnici prve generacije finskih doseljenika u Švedskoj nakon predstave znali drhtati i plakati. Prilazili su joj nakon izvođenja, kao i njeni vršnjaci koji su u priči prepoznali sebe.

Monolog je emitovala švedska javna televizija Sveriges Television (SVT), a u jesen 2011. predstava je bila na turneji s pozorišnom organizacijom Riksteatern. U augustu 2017. vratila se na scenu Lilla scenen u Dramatenu, u okviru programa obilježavanja stogodišnjice nezavisnosti Finske. Lorentzon je i dalje članica stalnog ansambla tog pozorišta, a među njenim kasnijim ulogama su i one u predstavama En kärlekshistoria i Parzival.

Na kraju predstave Mormors svarta ögon finski se čuo kroz njene vlastite riječi. Lorentzon je pročitala lirski opis prirode koji je sama napisala na finskom. Jezik kojeg su se roditelji odrekli da bi je zaštitili postao je jezik kojim je ona sama odlučila govoriti pred publikom.