Zaštita prirode na Vjosi postavlja granice lokalnom turizmu

Nacionalni park Vjosa u Albaniji povezuje visoke ambicije u zaštiti prirode s nadom u prihode od turizma. No, sezonska ograničenja i policijske intervencije protiv organizatora raftinga pokazuju kako taj sukob izgleda u praksi. Tokom 2026. i uprava parka zaposlila je osoblje.

Redakcija Balkan Magasineta · 3. novembra 2026. · 4 min čitanja

Slušaj tekst

Čitanje · oko 0:00

0:000:00
Bistra riječna voda teče pored stjenovitih predjela i zelenih brežuljaka u gradu Përmet.
Foto: Sabina Kallari · Pexels · licenca

Policija je u aprilu 2026. intervenisala kako bi zaustavila rafting na Vjosi, na jugu Albanije. Ture su se održavale izvan sezone koju predviđa plan upravljanja parkom: od 1. maja do 15. oktobra. Granicu za aktivnosti na rijeci odredio je kalendar, izvijestio je u maju informativni portal Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa (OBCT).

Albanska agencija za zaštićena područja (AKZM) potom se našla u sporu s organizatorima kojima je naloženo da ograniče aktivnosti duž Vjose. Rasprava je nastavljena na sastanku iza zatvorenih vrata u ministarstvu okoliša. Nakon toga obje strane zasebno su saopćile da je postignut dogovor, navodi OBCT.

Spor se tiče djelatnosti koja se uklapa u nastojanja da se u dolinu privuku ljubitelji prirode. Istovremeno, ture se moraju prilagoditi onome što nacionalni park prvenstveno treba štititi: vrstama koje žive u rijeci i prirodnim procesima.

Gotovo cijeli park pod strogom zaštitom

Vjosa teče iz sjeverozapadne Grčke kroz južnu Albaniju do Jadranskog mora, bez brana i drugih vještačkih prepreka. Nakon gotovo desetogodišnje kampanje ekoloških organizacija, albanski dio rijeke dobio je status nacionalnog parka u martu 2023. Prije toga riječni ekosistem ugrožavali su planovi za izgradnju do 45 hidroelektrana u regiji.

Park obuhvata 12 727 hektara: Vjosu i njene tri glavne pritoke, Drino, Bënça i Shushica, kao i obale i poplavna područja. Saradnja s grčkim vlastima ima za cilj uspostavljanje prekogranične zaštite cijele rijeke.

Zaštita odgovara kategoriji II prema sistemu Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN). Brane i vađenje šljunka su zabranjeni, dok su turizam i rekreacija dopušteni kada su u skladu s ciljem očuvanja prirode.

Ograničenja se razlikuju i među pojedinim dijelovima parka. Strogo zaštićena centralna zona zauzima 92,9 posto njegove površine. Uz nju postoji i zona tradicionalnog korištenja i održivog razvoja, koja obuhvata, između ostalog, poljoprivredno zemljište, šume i pašnjake.

Rijeka i njena poplavna područja čine povezana staništa za više od 1 100 životinjskih vrsta. Među globalno ugroženim vrstama su evropska jegulja i jadranska jesetra. Zato zaštita obuhvata i ono što se događa duž obala i na zemljištu koje rijeka povremeno plavi.

Turizam ima svoje mjesto – pod uslovima koje nameće priroda

Vlada je već pri proglašenju parka povezala zaštitu prirode s ekonomskim razvojem. Pansioni, pješačenje, posmatranje ptica i veslanje dio su nastojanja da se uz Vjosu stvaraju prihodi. Područje je 2025. dobilo i status međunarodno priznatog rezervata biosfere.

Mogućnosti za zaradu, međutim, nisu ograničene na prostor unutar parka. IUCN je 2023. naveo da će mogućnosti za održivi ekonomski razvoj u mnogim slučajevima biti koncentrisane izvan samog zaštićenog područja, u široj dolini Vjose. Posjetioci tamo mogu boraviti i koristiti lokalne usluge, dok aktivnosti unutar parka moraju biti usklađene s njegovim ciljevima očuvanja prirode.

Za firme koje organizuju rafting, sama djelatnost odvija se na vodi. Sezonska ograničenja zato skraćuju period u kojem mogu nuditi ture. Prema OBCT-u, prirodnjak i aktivista za zaštitu Vjose Aleko Miho pozvan je u martu 2026, zajedno s lokalnim i međunarodnim stručnjacima, na razgovor o zahtjevima organizatora za moguće izmjene ograničenja iz plana upravljanja. Naglasio je da aktivnosti na vodi moraju biti ograničene i kontrolisane.

Zaštita dobija vlastitu upravu

Tokom jeseni 2026. administrativna struktura parka dobila je jasnije obrise. Vlada je odlukom od 13. decembra 2024. osnovala Upravu Nacionalnog parka Vjosa kao nadregionalno tijelo pod nadležnošću ministra zaduženog za zaštićena područja.

Postupak zapošljavanja na dva radna mjesta u gradu Gjirokastër završen je 15. septembra 2026. Vođenje odsjeka unutar uprave povjereno je osobi Kamila Shalari, a poslovi nadzora okoliša osobi Gersen Merdani. Park tako za provođenje svojih pravila dobija organizaciju s osobljem koje će obavljati svakodnevne poslove.

Istovremeno se provode aktivnosti zaštite prirode u koje se posjetioci direktno uključuju. Ekološke organizacije EcoAlbania i austrijski Riverwatch organizuju volonterske sedmice tokom kojih učesnici sade vrbe i topole. Drveće bi trebalo spriječiti eroziju na mjestima gdje je nestalo, između ostalog, zbog požara, sječe i izgradnje puteva.

U reportaži lista The Guardian iz januara 2026. volonteri su bili smješteni u pansionu Lord Byron u gradu Tepelenë, gdje su nakon rada jeli janjetinu i domaće povrće. Njihov boravak povezao je sadnju drveća uz rijeku sa smještajem i obrocima u gradu. Upravo tu je zamisao o povezivanju zaštite prirode i lokalnih prihoda od turizma dobila konkretan oblik: radilo se uz Vjosu, a gosti su boravili u dolini.

Dela artikeln

Čitaj na švedskom →

Izvori i dodatno čitanje (9)