Kako je nordijski dizajn udahnuo novi život konjičkom drvorezbarstvu

Braća Orhan i Adem Nikšić poslije škole zarađivala su džeparac u porodičnoj drvorezbarskoj radionici u Konjicu, u Bosni i Hercegovini. Često su im pripadali najprljaviji poslovi, poput čišćenja. Tu su učili i osnove zanata, ispričao je Orhan kasnije za informativni portal Balkan Insight.

Adem je trebao postati arhitekta i preuzeti vođenje poslovanja. Orhan se školovao na Stanfordu i postao razvojni ekonomista, a karijera ga je odvela do Svjetske banke. Ipak, nije prestajao razmišljati o mogućnostima porodične firme.

„Kako da od naše drvorezbarske radionice napravimo međunarodni brend?“ Tako je Orhan u razgovoru za Balkan Insight opisao pitanje koje ga je zaokupljalo. Odgovor je bio Zanat: namještaj koji spaja tradicionalno ručno rezbarenje sa savremenim, prije svega nordijskim dizajnom.

Radionica koja je morala počinjati iznova

Porodica je i mnogo ranije bila poznata izvan Konjica. Gano Nikšić otkrio je tehniku rezbarenja u obližnjem selu. Za vrijeme austrougarske uprave zanat se razvijao uz podršku obuci u Konjicu i stipendije za školovanje u Sarajevu.

Taj razvoj je potom prekinut. Poslije Drugog svjetskog rata socijalističke vlasti nacionalizovale su radionicu. Ademovi sinovi Mukerem i Besim uspjeli su je ponovo otvoriti u porodičnoj kući tokom 1950-ih. Prema Orhanovom kazivanju za Balkan Insight, nekolicina drvorezbara izrađivala je uglavnom suvenire.

Posao je ponovo rastao, ali je rat u Bosni 1992–1995. još jednom zaustavio proizvodnju. Besim je ponovo otvorio radionicu 1995. Njegov sin Adem, koji je ime dobio po djedu, preuzeo je vođenje firme 2001, nakon studija arhitekture.

Zanat je našao mjesto u savremenom namještaju

Promjena je počela od samog proizvoda. Rukotvorine su spojile savremene oblike namještaja s ručno rezbarenim ukrasima, izrađenim istom tehnikom koja se koristila stoljeće ranije. Firma je sarađivala s bosanskim dizajnerima Salihom Teskeredžićem i Jasnom Mujkić, a zatim je u saradnju uključila i međunarodne dizajnere.

Švedska dizajnerica Monica Förster imenovana je 2013. za kreativnu direktoricu Zanata. Njen studio preuzeo je umjetničko usmjeravanje firme.

Među saradnicima su bili i finski dizajner Harri Koskinen, švedski arhitekta Gert Wingårdh i britanska dizajnerica Ilse Crawford. Saradnja s dizajnerima iz nordijskih zemalja tako je postala dio šireg međunarodnog rada na dizajnu.

Stolice Unna, tabure Nera i ogledalo Nur bili su među proizvodima koje je portal za dizajn Scandinaviandesign.com predstavio 2017, pišući o zanatskom umijeću ove firme.

Orhan je 2016. napustio mjesto višeg ekonomiste u Svjetskoj banci i vratio se da radi s Ademom. U zvaničnoj historiji kompanije, ambiciju dvojice braće opisuje kao nastojanje da približe savremeni dizajn i zanat: rezbarenje je trebalo otvoriti nove mogućnosti u oblikovanju namještaja.

Prema navodima Zanata, njihov namještaj prodaje se u prodavnicama dizajnerskog namještaja širom svijeta, a dizajneri enterijera i arhitekte koriste ga u svojim projektima. Razvoj proizvoda se nastavio. U novembru 2025. Scandinaviandesign.com predstavio je kolekciju Zanat Ten povodom desete godišnjice brenda.

Znanje se mora nastaviti koristiti

Konjičko drvorezbarstvo upisano je 6. decembra 2017. na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Priznanje obuhvata lokalnu tradiciju kojom se, profesionalno i u svojim domovima, bave ljudi različite etničke i vjerske pripadnosti.

UNESCO opisuje ovaj zanat kao ekonomski isplativ, društveno uključiv i ekološki održiv. Važan dio tradicije jeste način prenošenja znanja: početnici uče u radionicama koje aktivno rade, a porodice prenose vještine s generacije na generaciju.

Porodica Nikšić otvorila je u junu 2019. muzej drvorezbarstva u Konjicu. Alati, tehnike i priče o zanatlijama tako su postali dostupni, između ostalih, učenicima i nastavnicima. Muzej je 2022. dobio nagradu Živa Award za najbolji slavenski muzej, kao i nagradu Micheletti koju dodjeljuje muzejska organizacija European Museum Academy.

Istovremeno se znanje i dalje prenosi kroz praktičan rad u proizvodnji. Zanat navodi da zapošljava mlade i obučava ih drvorezbarstvu. Kada nauče rezbariti, svoje umijeće primjenjuju na namještaju osmišljenom za međunarodno tržište – tako se znanje porodične radionice prenosi dalje, kroz nove narudžbe i nove ruke.